-AUTOR: Danijel Dašić
Vijest dana glasi: poslanici Skupštine Srbije usvojili su, poslije cjelodnevne rasprave, Rezoluciju o Kosovu i Metohiji kojom se predviđa da svi budući dogovori sa Prištinom moraju biti u skladu sa tim dokumentom, a posebno se insistira na uspostavljanju autonomne zajednice srpskih opština.
Konačno je skinut veo tajne sa predsjednikove političke platforme za razgovore sa predstavnicima privremenih institucija samouprave u Prištini, koja predviđa da svako rješenje dijaloga Beograda i Prištine mora da bude u skladu sa Ustavom i Rezolucijom 1244 i da Srbija ne priznaje nezavisnost Kosova.
Tako bi trebalo da izgleda prava sjednica Skupštine Srbije, posvećena Kosovu i Metohiji. I tako je nekad i izgledala. Pa da krenemo.
Bilo je to davno, davno, na sjednici Prvog vanrednog zasjedanja Narodne skupštine Republike Srbije održanoj 12. i 13. januara 2013. godine. U ta, neka čudna vremena, kad je o sudbini Kosova i Metohije odlučivano samo u skladu sa Ustavom i zakonima. Koliko to davno bješe, najbolje govori detalj da je
Nebojša Stefanović, tada predsjednik Narodne skupštine, bio samo magistar. Dobra, stara vremena koje je zamijenilo #zlatnodoba i prisvajanje dijaloga koji predsjednik malo vodi u Briselu, onako zvanično, a malo nezvanično u Njujorku, Parizu i Rimu. Dijalog koji ostaje unutrašnji dok predsjednik ne odluči da se „olakša“ i saopšti Srbiji šta je to dogovarao i pregovarao bez da je ikog pitao.
A kakav to unutrašnji dijalog vodi predsjednik u naše ime i da li uopšte zna šta radi, pitala se Srbija svo ovo vrijeme.
Bila je to jedna od najčuvanijih unutrašnjih tajni, sve dok predsjednik ipak nije odlučio da ove nedjelje učini „veliko olakšanije“ pred poslanicima i narodom i da izloži svoj plan u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
U skladu sa „najvišim“ standardima i principima transparentnosti koje njeguje ova vlast, izveštaj je i objavljen na sajtu Narodne skupštine, kao i u brojnim medijima. Očekuje se da unutrašnji dijalog našeg predsjednika otkrije sve tajne i pripremi Srbiju za ono što je čeka u vrlo bliskoj budućnosti: život bez srca, zato što njome izgleda upravljaju ljudi bez stručnosti, iskustva i morala. Čudan neki unutrašnji dijalog.
Prvo, jer ga je podnio i potpisao
Marko Đurić. A ne naš predsjednik. Da nije, opet, neki plagijat? A tek to što o pet godina pregovaranja sa Prištinom ima samo šest strana i to bez naznake rješenja?!
Znamo da predsjednik ne jede, ali smo očekivali malo više njegove unutrašnjosti koja se „krčkala“, eto punih šest godina. Ali se zato Marko baš „olakšao“. Na skoro 100 strana nam je „istovario“ baš puno toga. Od toga koliko je, na primjer koka nosilja, krava i teladi Kancelarija za Kosovo i Metohiju obezbijedila srpskim opštinama na sjeveru, pa sve do „detaljnog“ prikaza kako planira da troši u narednim godinama oko pola milijarde eura što dobija godišnje iz budžeta Srbije.
Pošto se ovdje radi samo o #BudućnostSrbije, izostavio je neke sitnice iz prošlosti, kao što je slučaj sa nepostojećim video nadzorom u Opštini Zvečan, gdje je
Vulin angažovao i platio svog dobrog „prijatelja“ da ne uradi ništa. Doduše, jeste Vulin posle toga kupio stan, ali kaže da njegov „prijatelj“ s tim nema nikakve veze, jer mu je „tetka“ dala pare.
I onaj slučaj Gerontološkog centra i izgradnje četiri zgrade u sjevernoj Kosovskoj Mitrovici, za potrebe interno raseljenih. Barem se Marko sjetio Regionalnog vodovoda na sjeveru Kosova koji će valjda ipak biti završen do 28. juna ove godine, bez obzira na to što izgradnja kasni više od 6 godina. Kad može Grdelica, može i tamo neki vodovod. Samo je zaboravio da napomene da je to „najteže gradilište“ na svijetu.
U svakom slučaju, bilo bi dobro da se taj izvještaj dopuni sa još nekoliko sitnica. Kao što je, na primjer, informacija o tome na koji to način ljudi „sa debelim policijskim dosijeom“ brane Kosovo i Metohiju, sem što su bliski i druže se sa bratom i kumom predsjednika Srbije?! Ko je odlučio da građani i građanke Srbije treba da plaćaju troškove odbrane ljudima koji su optuženi za ubistvo
Olivera Ivanovića? Možda i par detalja o obećanom razrješenju ubistva u kafiću „Panda”. I naravno, još jedan obećani odgovor predsjednika na pitanje svih pitanja- ko je ubio Olivera Ivanovića?
Da li će Srbija posle šest godina dobiti odgovore na goruća pitanja i zašto i dalje neće? Mislite o tome, jer je sve #stvarizbora, i jer pametniji više ne smije da popušta.
www.koreni.rs
)){kind=small}
