-Piše: Boris Jovanović

Ne pitaj šta država može učiniti za tebe, gorski sine, pitaj se šta ti možeš ukrasti od države...

To je prvi korak novog patriotizma koji u ovim ultramodernim vremenima razbokorenog montenegrizma doživljava raskalašnu razbokorenost. I opojno, opojno miriše na novopatriotizam...

Zaklinji se uvijek i u svakoj prilici, zavjetni gorski sine, na ljubav prema državi, ali ispred te zavjetne ljubavi, uvijek i u svakoj prilici, postavi ljubav prema punoj kesi i pun- punanoj patriotskoj trbušini...Jer, rečeno je sa naših mudrih katedri: Ljubav prema lovi je pretpostavka svake druge ljubavi. Ko ne ljubi šuške, ne ljubi ni sebe, a ko sebe ne ljubi, staro je pravilo, ne ljubi ni bližnjeg svoga, a ko bližnjega ne ljubi ni ljubljenu državicu ljubiti ne umije...

Zbog toga, gorski patriotski sine, voli svim srcem svojim zavjetnu državicu svoju sve dok je ona izdašna kasica -prasica i dok je god u njoj i najsitnijeg zveketa, spominji se da je tvoja, da je sveta, da je najrođenija...

A kad se kasica isprazni, sljeduje joj čekić neumoljive historijske nužnosti. Jer, kako rekoše mojkovački policajci u trenucima patriotskog nadahnuća, krčag ide na vodu dok se ne razbije, a kasica živi dok se sasvim ne isprazni...

Država, gorski rodoljubivi sine, i stvorena je da bi služila pojedincima i dok god je država u takvoj službi, opravdana je svrha njene postojanosti...

Dakle, država služi pojedincima, a ti, gorski patriotski sinko, ako već nijesi pojedinac, jesi kadar da pojedincima služiš i da na taj način opravdaš svrhu svoga postojanja. Egzistencijalna zakonitost se i zasniva na tom i takvom skladu u toj i takvoj službi koja se rođenjem nameće i koja se ni smrću ne gubi...

Svuda i u svakoj prilici ističi svoj patriotski zanos, pa čak i onda kad ti se čini da je sve to izgubilo i plamen i smisao. Na tom hladnom plamenu su se mnogi ogrijali, od te ledne vatrice su se mnogi ovajdili, pa ćeš i ti, smrznuti vatreni patrioto. Na tom besmislenom smislu počiva smisao novog patriotizma, pa ako tako kažu najumniji bezumnici među patriotama, potvrđuj i pritvrđuj i ti svojim riječima i djelima svojim...

Gdje god nađeš zgodno mjesto, barjačić posadi. Neka se prpošno na vjetrićku viori jer od viška patriotizma glavurda ne boli. I upamti, gorski rodoljube, nema ljepšeg hlada niti deblje 'ladovine od one pod patriotskim crvenim barjačićem sa zlaćanim obrubima. Stoga ako bandera nema, pobodi banderu, pa na vrh bandere pripuči barjačić i obavio si najvažniju patriotsku rabotu...

Kad si već barjačić pripučio, gorski rodoljube, obaveza je i da zapjevaš himnu onako gorštački iz petnih žila, a kad već poješ svom snagom svojom, red je i da je naučiš svom pameću svojom. Barjačić na vjetru i himna na usnama uvijek su dobitna kombinacija u ovoj slavnoj patriotskoj igri...

Pa kome je milo, nek mu bude još milije, a kome je muka, neka se udavi u mrtvaji sopstvene izdaje...

Važno je i da zapamtiš i da ti je to uvijek na pameti: ovi koji kradu nijesu lopovi, već provjerene patriote, a oni što najviše kradu su i najveće patriote. Ako to zapamtiš i dobro utuviš, možeš i ti jednoga dana postati ne samo provjereni, već i najveći patriota...

Znam, gorski rodoljube, da to nije lako, ali svakodnevno, prije počinka i poslije rasvitka, ponavljaj kao mantru: Milo nije Milo, lopov nije lopov, oni nijesu lopovi, Gora nije crna, Sunce ne izlazi na istoku, more nije slano, pljačka nije pljačka, Veljović nije Veljović, nemamo ništa sa Nemanjićima, Bog nije Bog, danas nije četvrtak...i sve tako redom i uporno sizifovski, pa će ti se otvoriti rajske dveri novog patriotizma...

I još nešto, gdje god zgodiš neko neznaveno pošteno čeljade, mada je to rijetka zvjerka, prijavi ga najbližem patriotskom komitetu gdje će ga novopatriotskim metodama odučiti od nihilizma i najesti patriotizma. A da znaš dobro: kome patriotizam ulazi preko stomaka, taj je pravi patriota...

I nije naodmet da pritvrdiš: sve što je ukorijenjeno korijenom, raskorjenjuj i presađuj u novopatriotske saksijice. Sve što se nogama i nogarima opire na zemlju, prikraćuj jer je patriotizam čardak ni na nebu ni na zemlji, a ne nekakva zemaljska stvar...

I sve tako u novopatriotskoj dokolici i službi, prebrojavaj naše vajne patriote što nam lebde nad glavicama kao napuhani šareni baloni. I ponavljaj: Biću i ja balončić, poletjeću i ja visoko...A ako ti neko od izdajnika urlikne: Silazi odatle, mjehuru od čovjeka, rasprsni se uinat iznad njegove uzaludne glave....

(Autor je književnik)