-Autor: Bernd Rigert

Italija ima novu vladu. Šezdeset i šestu od Drugog svjetskog rata. Nada, rizik, eksperiment ili šansa? Od svega pomalo.

U Evropskoj uniji se probudila nada da će neki razuman ministar finansija koalicije koja je više naklonjena Briselu izbjeći obračun oko budžeta i astronomsko zaduživanje Italije. Brbljanje radikalnog desničara i lidera stranke Liga Sjever o paralelnoj valuti, koja bi u stvari značila izlazak iz evrozone, za sada je skinuto sa dnevnog reda. Italija može da odahne.

Ali veliki je rizik da nova vlada za godinu dana doživi kolaps. Populistički pokret gnjevnih građana Pet zvjezdica i klasične socijaldemokrate previše se razlikuju i po stilu i po političkoj supstanci. Njih na okupu drži jedino strah od nemirnog desničara Salvinija. Da nije bilo koalicije već da su raspisani izbori, Salvini bi vjerovatno pobijedio i on bi bio premijer. Nova lijeva vlada neće lako promijeniti raspoloženje Italijana. Salvini je popularan. Njegov oštar kurs protiv migranata i izbjeglica, kao i protiv „onih u Briselu“, nailazi na dobar prijem. Naravno, Salvini to zna i već je u predizbornoj kampanji. Koalicija populista i socijaldemokrata koja počiva na strahu, za njega je „katastrofa“ koju namjerava da obori svim sredstvima. Italijani, na žalost, još nisu shvatili da bi desničarska vlada pod Salvinijem bila još veća katastrofa.

Trenutni politički eksperiment ima šansu samo ako populisti i socijaldemokrate stvore nešto opipljivo, umjesto da se iscrpljuju u beskonačnim svađama. Obećanja socijalnih dobročinstava i investicija su velika, a kase su prazne. Zato je velika opasnost da vlada nehotice isporuči jake teme vještom predizbornom strategu Salviniju. Ipak, nova vlada donosi i nove šanse da se migraciona i izbjeglička politika Evropske unije ponovo tematizuje. Konačno mora da se pronađe mehanizam preraspodjele tereta unutar EU. Tada bi Italija ponovo mogla da makar malo odškrine kapije svojih morskih luka i da ublaži kriminalizaciju privatnih spasilaca izbjeglica na moru. Ako to Uniji ne pođe za rukom, nova vlada će preuzeti oštar kurs, jer je raspoloženje građana na osnovu dvogodišnje histerije koja dolazi sa desnice i sa ljevice okrenuto prema dizanju zidova i parolama kao što je „Italija prije svega“. Nova koalicija jedva da ima snage da pogura ekonomiju i reforme. Ona će se samo provlačiti kao i mnoge vlade prije nje.

Novom timu prijete i nevolje u sopstvenim redovima. Socijaldemokrate, koji su u proteklih nekoliko nedjelja doživjele začuđujuću transformaciju, posvađane su među sobom. Raniji šef stranke i premijer Mateo Renci želi ponovo da vlada. On je privremeno pobijedio u sporu sa aktuelnim šefom stranke Nikolom Zingaretijem koji je namjeravao da odbije ulazak u koaliciju sa pokretom Pet zvjezdica. A i u tom pokretu sve ključa. Protestni pokret koji se odjednom priklonio koaliciji sa tradicionalnom partijom jeste nešto što mnogi frustrirani Italijani nisu razumjeli.

Kad se sve sabere i oduzme, koalicija neće biti dugog vijeka. Vjerovatno će sledeće godine doći do novih izbora. Statistički gledano, ova žuto-crvena koalicija ne bi imala tako loš prosjek. Period vladavine prosječne italijanske vlade iznosi godinu dana i dva mjeseca.

www.dw.com

---