-Piše: Dragan Mraović

Crna Gora je većma pravoslavna, ali jedina u regionu nije prenosila vaskršnje službe. Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska su to omogućile, jer je situacija s pandemijom ista kao i u „milogori”. Takav postupak Gospodara predstavlja nečuvenu diskriminaciju većinskog pravoslavnog stanovništva. Tu nije više na djelu nikakva politika, već bolesna mržnja. I to podsvjesna mržnja prema sebi zbog toga što on zna da i dalje jeste ono što je bio: Srbin. Loš, ali Srbin! Ne može se politikom to promijeniti kao ni roždestvo. Hristovo rođenje i vjera u njega su u čovjeku. Ne stiču se u partijama. Ne kupuju se. A Vaskrs Gospodnji se ne može raspeti milogorskim činima.

Bilo bi teško shvatiti tako nešto čak i da su na vlasti nacisti ili osmanlije. A na vlasti su oni koji se nisu rodili kao milogorci nego većma kao Srbi. Gospodar „in primis“. To je bolest, to je patologija. Taj virus ne može medicina da izliječi. Ali, mogu litije. Za režim su litije najstrašnija mora, najjača vakcina protiv milogorskog virusa. Ako one opet krenu, a hoće, čim prođe pandemija, režim će morati da ode. Svako tijelo ima u sebi maligne ćelije. U njemu je stalna borba između dobrih i loših ćelija. Čovjek je zdrav, jer pobjeđuju dobre ćelije. Ali, ako dođe do nekog stresa, pada imuniteta, onda maligne ćelije nadjačaju dobre i tijelo oboli. Ne dolazi karcinom spolja, on je u nama i aktivira se u nekom trenutku iz uglavnom medicini nepoznatih razloga. Ona zna kako se liječi, ali ne zna kako i zašto nastaje. Postoje samo pretpostavke.

U slučaju milogorskog virusa ima nekih paralela. Zlo je bilo u nama. Nadjačalo nas je u nekom času zbog stresa od sankcija, bombardovanja, zbog mafijaškog kriminala u vrhu vlasti, zbog spoljnih i neprijateljskih evroatlantskih faktora koji su oslabili naš imunitet. I razvilo se do mjere da ugrozi opstanak srpskog naroda u srpskoj Sparti. A nema tog hirurškog noža koji može da ukloni malignitet, ako se ne aktivira i imunitet. Svaki ljekar zna da i do tridest odsto ozdravljenja biva zahvaljujući imunitetu i želji da se preživi. Ko klone duhom, gubi bitku. Zahvaljujući pozitivnom odnosu prema bolesti, čija je prva premisa želja da se organizam bori, rastu izgledi da se ona savlada. Veoma je bitna duhovna i psihološka sfera. Ako je ona jaka, raste imunitet i uz pomoć ljekara velike su šanse na ozdravljenje.

Za milogorski malignitet lijek su litije. Zaustavio ih je privremeno virus korona, inače bi već sada Gospodar pakovao kofere. Ali, litijama se treba vratiti čim ovo prirodno zlo prođe, da bi se uklonilo milogorsko zlo u nama. One će vremenom jačati imunitet srpskog pravoslavnog naroda i bolest će se povlačiti. Biće i izliječenih milogoraca, onih čije su rođake i saplemenike, a ima tu i sestara i braće na dvije strane, strašno uvrijedili oni koji su napali Srpsku pravoslavnu crkvu, a sada sprečavaju i srpski obred, kako su pravoslavnu službu zvali preci Crnogoraca onda kada je svakom bila čast da bude vitez srpstva. Proradiće geni, krv nije voda, pa će griža savjesti kod mnogih koji radi politike ponižavaju sopstveni rod nadjačati u njima virus politike. Ne mora se biti u istoj partiji, čak i ako je riječ o braći. Ali, bratu mora biti važniji brat od politike. Niko ne može da ništi svoga brata radi politike. Progovoriće i oni milogorci koji će se sjetiti da ovo što sada čine svojoj rodbini, bratstvenicima, nije politika već zatiranje sopstvene krvi. Oni će biti crnogorska i srpska antitijela u milogorskom tumoru. Litije će ozdraviti Crnu Goru. Milogorski virus je na vrhu i već sada ta epidemija neminovno slabi. Vaskrs litija biće i njegov kraj.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---