-Piše: prof. dr Božidar M. Bojović

Pandemija virusa korona, jedan od najvećih globalnih javnozdravstvenih problema čovječanstva poslije Drugog svjetskog rata, dramatino potresa zdravstvene, ekonomske i političke temelje Crne Gore. U takvom, prelomnom trenutku po državu, odgovornost
aktuelne vlasti je svojevrsni izazov da mjerama koje preduzima u borbi protiv opasne
bolesti brani interese svojih građana i države, a ne da štiteći sopstvene pozicije bude spremna da ugrozi živote svojih građana. U ekonomski opustošenoj i politički
raspolućenoj Crnoj Gori sa institucijama koje su podređene establišmentu, a ne narodu male su šanse da aktuelna vlast, ogrezla u kriminalu i korupciji, podredi svoje interese potrebama naroda i države. Naravno, osim deklarativno! Namjere režima
od samog početka epidemije bile su neskrivene i jasne: vlast i očuvanje vlasti prioritet je koji nijednog momenta i nijednim postupkom ne smije biti doveden u pitanje!
Slijedile su smjernice: zabrana litija, koje su dostojanstvom i masovnošću ozbiljno uzdrmale poziciju režima, fokusiranje SPC kao glavnog unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja koja, navodno, ugrožava državnost Crne Gore, odabir jednopartijskog sastava ljekara i partijska dominacija u strateškim smjernicama rada Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) sve do današnjih dana i zakazivanje izbora u uslovima dramatičnog pogoršanja i nepredvidivih tokova epidemije. Nasuprot čelnicima odnarođenog režima, medicinski radnici moraju primarno djelovati u interesu naroda, a ne vlasti. Uključeni u sve nivoe zdravstvene zaštite, dostojni sledbenici svoje humane struke, omeđene normama medicinske etike i morala, kao više puta do sada, i tokom ove epidemije puna četiri mjeseca, uz ogromne napore, često rizikujući i sopstveno zdravlje i život, hrabro se nose sa opakom bolesti. To se ne može osporiti ni ljekarima članovima NKT-a, bez obzira na često zapostavljanje medicinskih principa i načela pod pritiskom i strateškim smjernicama politički nadređenih im struktura stranke kojoj pripadaju. Mjere koje su preduzimali, globalno, bile su u skladu sa stavovima borbe protiv epidemije jedne
ozbiljne zarazne bolesti, sa puno nepoznanica, kakva je virus korona. I zato, dok su se poštovali principi medicinske struke, uspjeh nije izostao. Razumljiva je bila radost, naravno, ne i hvalospjev koji je pratio, jer je i u toj prvoj fazi bilo toga što nije za hvalu. Međutim, neshvatljivo je zapostavljanje medicinskih načela i prepuštanje pune
strateške inicijative laičkom dijelu režima u planiranju mjera, kada je proglašen
kraj epidemije i pobjeda nad opakom bolesti. I sada smo tu gdje smo, što se moralo desiti kada odlučuje politika, a ne struka. Umjesto pouke, novo zastranjivanje. U uslovima kada Crna Gora za svega nekoliko nedjelja od prve države koja je proglasila kraj epidemije postaje država sa procentualno najvećim brojemo boljelih na 100.000 stanovnika, aktuelna vlast, da bi izbjegla rizike koje joj nosi politički vruća jesen, zakazuje izbore. Potvrdu da se u tavim uslovima mogu održati izbori, a da se ne ugrozi zdravlje stanovništva treba da javno ili prećutno aminuju ljekari članovi NKT-a. Tako se pred njih postavlja dilema, koja ni u jednom momentu ne bi smjela da bude hamletovska. Dati podršku režimu da se 30.avgusta mogu održati izbori bez značajnijeg rizika po zdravlje građana, ili braneći osnovna načela struke jasno staviti do znanja onima koji to ne moraju ili neće da znaju na pogubne posledice jedne takve odluke. Za one koji se pridržavaju osnovnih načela medicinske etike, uistinu, to ne bi trebalo da je dilema. A čelnicima režima koji se uporno zalažu za održavanje zakazanih izbora, u tom slučaju, slijedi odgovornost, ne samo moralna i politička, već, sjutra i krivična zbog masovnog ugrožavanja zdravlja i života građana kojem bi bili izloženi.
Poštovanje života i poštovanje prava na život svih ljudskih bića jedno je od temeljnih etičkih načela za medicinu, i ne samo za nju. Načelo obavezuje ljekara da vodi
računa prije svega da ne naškodi onom kojem pruža medicinsku pomoć. Tamo gdje on to ne može sa sigurnošću da postigne od ljekara se traži da brižljivo procijeni moguće koristi i rizike pa da na osnovu toga donosi odluku. Time ljekar prihvata apsolutnu
obavezu da čuva ljudski život, uz osnovno načelo medicinske etike kojim se najprije neće naškoditi („primim non nocere”). Zato nijedan ljekar koji drži do načela kodeksa
medicinske etike, a pogotovo ne članovi NKT-a, ne bi smio podržati nerazumni stav režima da se izbori moraju održati i da će mjerama zaštite koje se planiraju građani biti
zaštićeni. U postojećim uslovima, sa epidemijom u zastrašujućem naletu, to je nemoguće! Ponavljam, nemoguće! Spontana reakcija vodećeg epidemiologa NKT-a kojom je slikovito predvidio šta nas očekuje ako izbori budu održani, pobudila je nadu da je to najava zvaničnog stava odgovornih ljekara, članova NKT-a. Nažalost, dopunsko pojašnjenje, koje je ubrzo uslijedilo, više je ličilo na peglanje izjave koja nije odgovarala zvaničnom političkom stavu. Daj bože da smo se prevarili u procjeni.
Prije dvadeset godina (tačnije 2001. godine) upozorio sam Mila Đukanovića, u jednom prelomnom momentu po sudbinu države na čijem je čelu da ne prelazi Rubikon.
Nije me poslušao, učinio je, u prenosnom značenju, ono što se nije usudio nijedanrimski general kroz vjekove, poštujući uzvišene zakone svojeg carstva. Zagazio je i presjekao maticu rijeke, i nepovratno, postao slijepi vođa koji je Crnu Goru poveo putem beznađa. Da me poslušao, bio bi danas, ako ništa drugo, mirnije savjesti. I danas, ozbiljnost trenutka pred kojim se nalazi naša uzvišena profesija, u situaciji kada ni strukovne institucije ne reaguju na rizik po zdravlje građana, koje nosi održavanje izbora u zakazanom terminu, obavezuje me na generacijski savjet kolegama iz NKT-a, jer oni u ovom momentu mogu da budu trajni uzor profesionalne odgovornosti, ali i negativni primjer nepoštovanja kodeksa medicinske etike! Ne smije se zaboraviti da je kodeks medicinske etike matica koja se slijedi, a ne siječe! „Primim non nocere”!
(Autor je naučni
savjetnik)