-Piše: Borivoje Ćetković

Da među vladajućim „elitama” u regionu neme nikakve razlike kada je u pitanju opstanak na vlasti, dokaz je i održavanje izbora i u izvanrednoj situaciji izazvanoj pandemijom virusa korona i to baš u ljetnjim mjesecima, neobičnim za glasanje. Znala su vođstva vladajućih stranaka u Srbiji i Hrvarskoj (SNS i HDZ) da su njihovi birači, pripadnici stranaka sa privilegovanim materijalnim i društvenim statusom, neuporedivo više motivisani da izađu na izbore od članstva partija koje nijesu na vlasti.

Vlstodršci u Sjevernoj Makedoniji i crnogorski samodržac ugledali su se na svoje komšije, i oni idu na izbore iako nemaju mjesta u bolnicama za oboljele od korone. Vladajuće partije imaju dobro izgrađenu infrastrukturu, građenu godinama i uhodane mehanizme kupovanja i sakupljanja glasova. Svuda u okruženju bile su to prednosti nedostižne za opozicju.

Vučić i SNS optužili su opozicione lidere da su ih oni natjerali da održe izbore iako epidemija stvarno nije bila suzbijena, jer su osporavali i njemu i stranci da nemaju legitimitet- trebalo je vidjeti „koga narod hoće”. I vodeća poslušnica srpskog predsjednika, premijerka Ana Brnabić, optužila je učesnike protesta za naglo širenje zaraze u Srbiji, mada je razlog njihovih demonstracija bio održavanje izbora.

Čak i pod pretpostavkom da do širenja pandemije nije došlo i u vrijeme pripremanja izbora i samog glasanja, što je gotovo nevjerovatno, demonstracija ne bi bilo da izbori nijesu održani. Režim je preko stručnjaka –poslušnika stvarao klimu kako je epidemija gotovo suzbijena, pa je u vrijeme kada je SNS otkazao predizborne skupove u Srbiji „da ne bi ugrozio zdravlje građana”, pred oko 16. 000 navijača održana utakmica između Crvene Zvezde (namjerno ne izostavljam pridjev) i Partizana na kojoj nije bilo moguće postaviti fizičku distancu.

Nakon prvih rezultata izbora za Sabor Hrvatske, u stožeru HDZ-a zavladalo je oduševljenje kakvo se pamti samo u vrijeme pobjede u njihovom Domovinskom ratu kada je Hrvatska očišćena od Srba, što svojevremeno nije uspjelo ni Anti Paveliću u vrijeme Drugog svjetskog rata. Da se čovjek u čudu zapita da li su ovi dobitnici svjesni gubitaka koje je virus korona donio Hrvatskoj, njenoj privredi (posebno turističkoj), kao i sudbine mnogih ljudi koji će bankrotirati. Ponosni na svoje članstvo- nade se polažu u EU. I u vladajućem SNS- u vlada optimizam, Srbija će imati najmanji pad BDP-a ne samo u regionu nego i u Evropi. Plate u državnoj službi i penzije se neće smanjivati. Tako je u Srbiji i Hrvatskoj. Svijet je, međutim, po mišljenju kompetentnih naučnika, „već krajem 2019. godine ubrzano klizio u novu ekonomsku krizu, a strah od virusa i zaraze, koji naravno nije iracionalan, kao da je bio znak za početak suspenzije građanskih prava sa jedne i štampanja novih novčanica u tri smjene, kako u Evropi, tako i u Sjedinjenim Američkim Državama. Pod izgovorom pomoći ugroženim građanima, ali prije svega posrnulim ekonomijama velikih svjetskih sila”.

Crnogorski suveren i njegov DPS uzdaju se u pomoć EU, precjenjuju svoj značaj i pripisuju sebi ulogu koju su nekada imali- ne vide da se i EU sama o svome jadu zabavila. Računaju da će, kao i do sada, nastaviti s krčmljenjem preostalih resursa, a pomoći će se i „lukrativnim biznisom” po kome smo poznati kako u okruženju tako i u mnogim zemljama svijeta. Neće da vide posledice neoliberalne paradigme privrednog i društvenog „razvoja” (deindustrijalizacija, ogromne regionalne razlike, klasno i socijalno raslojavanje). Dodajmo i enormne državne dugove i veliku zaduženost za gradnju autoputa Bar- Boljari - iz „ništa u nigdje”- jasno je gdje smo se našli. Narodski rečeno, pošli smo u p. m.(čitaj: u pravcu Mateševa).

---