Piše: Dejan Mirović
Parlamentarni izbori u Crnoj Gori zakazani su za 30. avgust 2020. Đukanović nije čekao krajnji rok za raspisivanje izbora na jesen. Svjestan je da je turistička sezona propala, između ostalog, zahvaljujući i njegovoj rusofobiji i srbofobiji, kao i da će negativne posledice po stanovištvo nastupiti već na jesen. Opozicija na parlamentarnim izborima nastupa u nekoliko kolona. Prva kolona je okupljena oko DF-a i SNP-a i nju predvodi ugledni profesor Zdravko Krivokapić. Glasačko tijelo koje gravitira ovoj koloni je uglavnom prosrpski orijentisano i okuplja vjernike SPC koji su činili čvrsto jezgro litija u Crnoj Gori. Kampanja DF-a je i usmjerena u tom pravcu uz aktivizam na terenu. Isticanje profesora Krivokapića u prvi plan pokazalo se kao dobar potez. Druga opoziciona kolona je okupljena oko Demokrata. Oni su napravili koaliciju sa nekoliko manjih partija uključujući i partiju faktičkog pobjednika na predsjedničkim izborima iz 2013. Miodraga Lekića. Ovaj uspješan spoj mladosti i iskustva orijentisan je na slično opoziciono tijelo kao i koalicija oko DF-a, ali je prihvatljiv i za dio glasača DPS-a. U tom smislu je kampanja Demokrata drugačija od one koje vodi DF. Karakterišu je mirniji tonovi, neprestani pozivi na pomirenje, ali i aktivizam na terenu sličan onome koji pokazuje DF. Treća opoziciona kolona je okupljena oko građanskog pokreta URA. Mladi lider te kolicije Dritan Abazović pokušava da ponovi rezultat nekadašnje Pozitivne partije od oko 8 odsto i da preuzme glasače SD-a i SDP-a, eventualno i glasove manjina. Abazović vodi kampanju protiv kriminala i korupcije.

DPS, SDP i SD, kao i partije manjina su u suštini jedan politički blok. Sve te partije i koalicije podržavaju nelegitiman i nelegan Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Dakle, politička vododjelnica u Crnoj Gori nije odnos prema NATO-u ili suvernosti države, već odnos prema Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

U tom kontekstu Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka imaju legitimno pravo da iznesu svoj stav. To pravo je iskoristio mitropolit Amfilohije 23. avgusta. Mitropolit je hrabro i jasno izjavio da će izaći na izbore prvi put u životu i pozvao je vjernike da ne glasaju za one koji podržavaju Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Izborna strategija Mila Đukanovića i njegove partije slična je onoj koju je 1918. zastupao boljševički komesar Jakov Sverdlov. On se zalagao za raspirivanje građanskog rata zbog toga što boljševici nisu bili u stanju da riješe problem gladi. U tom smislu Đukanović podstiče polarizaciju na izborima i stvaranje dva suprotstavljena bloka. Zato bi za Đukanovića bilo veoma opasno ako Demokrate uspiju da privuku onaj dio DPS glasača koji podržava litije. To su ljudi koji se deklarišu kao Crnogorci, ali nisu srbofobi. Naprotiv, oni su vjernici SPC. Oni ne podržavaju histerične dukljanske napade na Mitropoliju, niti usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Od tih kolebljivih glasača vladajuće partije zavisi da li će izborni poraz DPS-a biti ubjedljiv ili će moći da se anulira izbornim krađama i prevarama kao za vrijeme predsjedničkih izbora 2013. ili u vrijeme parlamentarnih izbora 2016, kada je Beba Popović, prema riječima crnogorske opozicije, osmislio državni udar.

Velika nepopularnost Mila Đukanovića u Srbiji sprečava Aleksandra Vučića da mu pruži javnu podršku kao u vrijeme takozvanog državnog udara. Vučić pred izbore u Crnoj Gori igra na dva kolosijeka. U svakoj varijanti, pobijedi li opozicija ili DPS, može se predstaviti kao pobjednik ili vjerni saveznik. Ipak, skandalozna Đukanovićeva izjava od 21. avgusta kada je priznao da mu „ljudi bliski vlastima u Srbiji“ dostavljaju podatke o srpskim bezbjedonosnim funkcionerima, pokazuje da su finansijske veze između dva režima jače nego političke veze između Beograda i opozicije u Crnoj Gori. Na takav zaključak ukazuje i upadljivo ćutanje Vučića povodom izjave Đukanovića, slično ćutanju Vučića povodom atentata na Daku Davidovića.

Opozicija će pobijediti na izborima 30. avgusta 2020. Sa istom velikom vjerovatnoćom se može tvrditi da će DPS, uprkos porazu, proglasiti svoju pobjedu. Nakon toga će se održati nestabilnost u Crnoj Gori izazvana još 2019. usvajanjem nelegalnog i nelegitimnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

---

”Politička vododjelnica u Crnoj Gori nije odnos prema NATO-u ili suvernosti države, već odnos prema Zakonu o slobodi vjeroispovijesti