- Piše: Nik Gašaj

Poštovani građani/ke,

Poslije 30 godina vladavine jedne partije, tj. DPS-a, istorijska je neophodnost smjena vlasti na demokratski i miran način pomoću vaših glasova na izborima. Bez smjene sadašnje vlasti nema ni demokratije ni vladavine prava i pravne države, niti boljeg i kvalitetnijeg života građana. Naprotiv, postoji opasnost od uspostavljanja političke diktature! Uvjeren sam da na ovim izborima nećete dozvoliti nikakva uslovljavanja, niti podleći političkim pritiscima, jer onda time nema slobodnih izbora, niti demokratije. No, kad izlazite na biralište: stavite prst na čelo i dobro razmislite za koga ćete glasati i sjetite se filozofske riječi Marka Miljanova, „čojstva i junaštva”. Stoga je osnovni uslov za uspostavljanje demokratije i vladavine prava u Crnoj Gori da sami građani skupe hrabrost i služe se sopstvenim razumom, bez straha i ucjenjivanja, kao i bez neke sitne materijalne koristi za kupovinu glasova. Takođe, nemojte da vas plaše pričama o gubitku države Crne Gore i gubitku manjinskih prava. Jer, to su samo političke manipulacije i priča za maloljetnike. Naime, građani su na referendumu 2006. godine stavili pečat na samostalnost i suverenost Crne Gore. To su potvrdile i prihvatile sve relevantne međunarodne institucije i međunarodne organizacije, i tu više ne može biti povratka na staro. Takođe, bilo koja vlast Crne Gore mora da poštuje manjinska prava u skladu sa međunarodnim standardima. Jer, manjinska prava nisu više samo unutrašnja stvar neke države nego je to i pitanje međunarodne zajednice i međunarodnih odnosa. Stoga, nacionalne manjine se brane međunarodnim pravom, međunarodnim institucijama i međunarodnim organizacijama. Dakle, zaštita manjinskih prava predstavlja međunarodnu obavezu Crne Gore kao države.

Saznanja iz političkih nauka ukazuju da je kukavičluk osnovni uzrok zbog kojeg tako veliki broj ljudi dragovoljno do kraja života ostaje nezreo i zbog kojeg drugima biva sasvim lako da im se nametnu za tutore. Dakle, kukavičluk i sitne privilegije sprječavaju ljude da shvate pravu prirodu političkih, a češće i drugih stvari. Potrebno je najprije uložiti veliki napor da se znanje stekne, a zatim pokazati hrabrost da se saznato kaže i primijeni. Konformizam i strasti zarobljavaju ljude nudeći im udobnost ili iluzije umjesto prosvijećenosti, pa se zato prijatno osjećaju u svojoj nezrelosti ili opijenosti. Stoga treba doprinijeti buđenju ljudi iz jednog dogmatskog dremeža. Poznati filozof Kant je smatrao protivnim prirodi, da čovjek bude puko oruđe radi tuđih koristi ili ćefova. Njegov kategorički imperativ je u jednoj formulaciji i postulira da čovjek nikada ne može biti samo sredstvo, već se uvijek mora uzimati kao cilj. Dakle, prema njemu, u narodnom prosvjećivanju leži ključ promjene odnosa naroda i vladara. Nije bio nimalo kratkovid da sagleda da su oni koji u ime države tutorišu narod preduzeli napor da narod zaglupe kao domaću stoku, kako se ne bi odvažio ni na jedan korak iz (ideološkog) dupka u koji su ga zatvorili. Ako i dva vijeka poslije Kanta ideološki dubak i dalje služi istoj svrsi, i njegove misli o prosvijećenosti otkrivaju vrijednost svakoj novoj generaciji. Čini se da ni njegove misli o sadržaju političkog prosvjećivanja ne gube na aktuelnosti.

Borba za slobodu mišljenja, veću prosvijećenost i racionalnost, koji su uslov brzog napretka ljudskog duha i društva vodila se tokom velikog dijela ljudske istorije. I to ne samo protiv neograničenih vlada, već i protiv inercije u čovjekovom ponašanju i lagodnog uživanja u konformizmu. Za savladavanje tih otpora bila su potrebna i određena saznanja, ali i moralna svijest, kao i djelanje u skladu s tim saznanjima i sviješću.

Međutim, svako ko postigne moć pomoću koje u svojim rukama drži život i smrt drugih ljudi, može svoj položaj koristiti da dobije i sve ostalo, pa i ćutanje ili poslušnost. Sažeto i istinito P.P. Njegoš kaže: „Strah životu kalja obraz često”. To koriste i time manipulišu razni tirani.

I na kraju, istorijska saznanja ukazuju da su Crnu Goru kroz istoriju karakterisali „strah od vlasti i materijalna bijeda”. Ali, došlo je vrijeme da građani to nadvladavaju i da 30. avgusta masovno izađu na biralište i da smijene postojeću vlast, da se time oslobode straha i materijalne bijede, kao i da na taj način stvaraju adekvatnije institucionalne pretpostavke za razvoj suštinske demokratije, vladavine prava i pravne države, kao i da se time bitnije unapređuju ljudska i manjinska prava i slobode. Riječju, neophodno je kvalitetnije unaprijediti život građana Crne Gore i doslednije ostvarivati ravnopravnost i jednakost svih građana i svih naroda Crne Gore, i to ne samo u formalno-pravnom smislu, nego i u stvarnosti. Stoga, samo hrabro i pametno – naprijed! Jer kako bi moderni Hamlet rekao: „Biti ili ne biti, pitanje je sad!

(Autor je politikolog)

---