- Piše: Dragan Mraović
Na kraju antifašističkog rata 1945. godine, u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije bilo je 85 odsto boraca Srba i Crnogoraca. Ali, umjesto da nacisti i fašisti toga doba Slovenci, Hrvati, Albanci, muslimani Handžar divizije i Mađari budu primjerno kažnjeni, Broz ih je inkorporirao u novu Jugoslaviju, pa su prošli bez kazne. Štaviše, u Brozovoj vojsci je pola komandnog kadra bilo popunjeno pripadnicima tih naroda i narodnosti iz bratskih republika. Kada je pukovnik M.M. trebalo da upiše Ratnu školu da bi otišao u penziju kao general-major nisu mu odobrili upis, jer je bilo „previše Srba i Crnogoraca generala”. Pukovnik M.M. je rekao da se ne sjeća da je onih drugih bilo u njegovoj partizanskoj jedinici u kojoj je bio puškomitraljezac, četiri puta ranjen, odlikovan za hrabrost, i da ne razumije zašto je njemu komandant Slovenac. Napustio je vojsku sa 42 godine staža (uz dupli ratni staž), iako su mu ponudili da još radi i rekao: „U sledećem ratu neću prvo pucati na Njemce, već ću doći na Dedinje da pobijem vas bitange da mi ne biste pucali u leđa kada krenem na neprijatelja!” Ponovio je Broz sve što je radio i Aleksandar unesrećitelj sa srpskim vojnim kadrom poslije Velikog rata kada je nadredio srpskim oficirima dojučerašnje neprijatelje, odnosno 2.590 bivših oficira Austrougarske – Hrvate i Slovence. Čak 57 austrougarskih oficira koji su harali po Srbiji proglašeno je za generale i admirale. Mnogi srpski junaci koji su preživjeli albansku golgotu, a ostali invalidi, prosili su ispred crkava, dok su se u njima šepurili pomenuti austrougarski otpaci. Hrvati i Slovenci nisu plaćali ratnu štetu, a uzeli su teritorije koje je oslobodila srpska vojska.
„Najveći sin naših naroda i narodnosti” počiva u Kući cvijeća u Beogradu, iako to nije dokazano. Kuću cvijeća treba pretvoriti u Muzej srpskih žrtava u svim ratovima od Turaka naovamo, računajući i one žrtve nastale u mirnim periodima (recimo Goli otok). Broza ostaviti na počasnom mjestu kao opomenu da smo sebi najgori neprijatelji, jer da naši srpski i crnogorski rukovodioci nisu bili kukavice i udvorice, on ne bi nama nanio zlo. A sve ovo danas, ovi krvavi građanski i vjerski ratovi, Gospodar, Điki, Boris, Gospodarčić, sve je to posledica megalomanije „jugoslavena” Aleksandra unesrećitelja i „lika i djela” agenta Treće internacionale Ambrozija Broza koji je dovršio jugoslovensko nedjelo pomenute bruke Karađorđevića.

Gospodar nastavlja njihovu politiku uz mafijaške začine. Ista retorika, isti oslonac na neprijatelje Srbije. Čak koristi i austrougarsku krilaticu „velikosrpski nacionalizam”, baš kao i Broz.

„…Versajska Jugoslavija je postala najtipičnija zemlja nacionalnog ugnjetavanja u Evropi. Hrvati, Slovenci i Crnogorci su bili potčinjeni narodi… Makedonci i Arnauti i drugi bili su porobljeni i podvrgnuti istrebljenju. Muslimani i njemačka i mađarska manjina služili su… kao instrument u borbi protiv Hrvata…Hrvati, kao najsnažnija nacionalna individualnost… davali su i najžešći otpor protiv takve velikosrpske nacionalne politike... (Brozov tekst „Nacionalno pitanje u Jugoslaviji” štampan u Zagrebu 1945.). Ali, čak i Ambroziju se tu omaklo: „Moram ovdje podvući činjenicu da se u redovima naše Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, od samog početka pa do danas, nalaze u ogromnoj većini baš Srbi, umjesto da bude obratno”.

E pa, druže Tito i druže Gospodaru, bilo je baš tako, a ne obratno.

Gospodar istom retorikom vodi Brozovu politiku. Razlika je u tome što Ambrozije počiva u Kući cvijeća, a Gospodar će robijati u Spužu.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---