-Piše: Dragan Mraović

Prije no što nova vlast de fakto i de jure preuzme kormilo u Crnoj Gori, vladari „milogore”, koju je američki Stejt department klasifikovao kao mafijašku državu, a međunarodna organizacija Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) proglasila Gospodara za „čovjeka godine za organizovani kriminal“, kupuju vrijeme da bi mogli da sklone još nešto od opljačkanog, a što nisu ranije prebacili u strane banke i da obrišu ljigave tragove pipaka mafijaške hobotnice. Neki su već pripremili i kuda će da pobjegnu van zemlje, jer imaju milione eura da plaćaju advokate kada krenu istrage, a neki nemaju kud, pa će i Spuž početi da prebacuje normu. Ima i onih koji možda nisu bili lopovi, ali su širili mržnju među građanima Crne Gore i izazivali razdor sa Srbijom. Duško Marković, uskoro bivši premijer, činio je zla veća od krađe. Došao je i do nacističke prijetnje o protjerivanju sveštenika SPC. Milivoje Katnić bi morao biti prozvan za monstruoznu lakrdijašku farsu s „državnim udarom“. Svi zajedno su izdali Crnu Goru, jer Metohija je istorijski crnogorska. Gospodar ima kuda će u svijet, i ima para za to. Samo 2001. imao je 900 miliona ondašnjih maraka na računima stranih banaka, za koje je Italijanska direkcija za borbu protiv mafije imala podatke, ali i dokaze za 130 miliona. Englezi tvrde da je sada teži od 20 miliona eura. Sve je to „zaradio“ derući kožu cnogorskim građanima švercom i prodajući crnogorske nacionalne interese uz poniženja neviđena u istoriji. Mogao je Crnogorac uvijek izgubiti glavu, ali ni po cijenu glave nije gubio obraz. Zato novim vlastima predstoji i težak posao vraćanja dostojanstva i obraza Crnoj Gori. Biće potrebno mnogo vremena da se uspostave neka mjerila etike i morala koja je milogorski režim pogazio, a bez kojih nema ljudskog bića, a još manje vitezova. Moralni prostor je uvijek u istoriji bio važan za Crnogorce, sve do Gospodara. Sada treba to povratiti i s pravom biti ponosan na činjenicu da si Crnogorac ili Srbin iz Crne Gore.

Dakle, nova vlast ima takvu vrežu da razveže da to nije viđeno u istoriji. Gdje god bude takla, naići će na brlog. Ima i međunarodnih obaveza i ugovora koje će morati da poštuje, bez obzira na to šta ona sama mislila o njima, jer bez toga nema međunarodnog kredibiliteta. Srbija i sada otplaćuje zajmove Kosmeta, iako nema de fakto vlast na njemu. Otplaćivala je i dugove Aleksandra unesrećitelja. Doskora je otplaćivala i Brozove dugove. Dakle, NATO ugovor se ne može raskidati narednih 20 godina. Kako će se Crna Gora ponašati unutar tog ugovora, vidjeće se. Recimo, da simbolično, možda u dogovoru sa NATO-om, povuče svoja dva vojnika, jer nije u redu da oni okupiraju sopstvenu zemlju Metohiju. Priznanje Kosmeta će biti mrlja u odnosima sa Srbijom dok se ne povuče, ali i tu treba biti strpljiv, jer to povlačenje ne smije biti takvo da izazove probleme novoj vlasti prije no što ona stabilizuje prilike u zemlji. Put ka EU nije bitan, jer je EU svejedno osuđena na propast ili na pretvaranje u Evropu nacija, a onda je to sasvim druga priča.

Od hapšenja „tajfuna“ neće biti mnogo koristi, pa bi trebalo ponuditi onima koji nisu uprljali ruke mafijašlukom da veliki dio kapitala ulože u proizvodna i turistička radna mjesta, a ne u razne špekulacije. Recimo u razvoj poljoprivrede kao zaleđine turizma. Naravno, novostvorena imovina im ostaje, ali bi tako bilo i novih radnih mjesta.

Ponavljamo i ponavljaćemo: treba dati dosta vremena i mnogo prostora novoj vlasti. Ne napadati je za svaku sitnicu. Ovakav politički preokret je ravan zemljotresu. A poslije zemljotresa treba mnogo raditi da se izgradi uništeno.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---