-Piše: Krsto J. Pejović

Krajem 60-ih godina prošlog vijeka, držeći predavanje studentima prve godine Pravnog fakulteta u Beogradu na temu kodifikacije, čuveni profesor dr Radomir Lukić naveo je kao eklatantan primjer Proglas knjaza Nikole, koji je bio posvećen objavljivanju Imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru. Uvodeći u život Imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru, prof. Lukić je studentima kazao da se knjaz Nikola prvo obratio riječima građanima i to „pred ovim Zakonom da umakne svačija volja, i neka se čuje samo volja njegova, volja Zakona. Iz njega nek se razlijeva pravda na sve one koji pravo čine, a nek se pod snagom njegovom krše i lome svi oni koji mu se opiru i koji krivo čine”. Nadalje, profesor Lukić je pored ostalog naveo i ostatak proglasa da: „od svih vlasti, a naročito sudija, najstrožije zahtijevam, da su strogi i savjesni vršioci zakona i da u primjeni zakonskih određenja ne gledaju ko je ko, ni ko se kako zove, ni kog je roda i plemena, ni koji položaj zauzima, ni kojim se krstom krsti”. Dodao je na kraju da su riječi Proglasa knjaza Nikole primjer za pravnu enciklopediju.

U ovom obraćanju dati su nesporno i neizostavno sudska nepristrasnost, pravda, pravnost, pravna sigurnost, pravilnost i pravna jednakost. Ovaj proglas je faktički obrazac o principima vladavine prava, sudske samostalnosti i zakonitosti. Ovim proglasom je dato načelo jednakosti prava za sve, bilo da Zakonik štiti ili kažnjava. Dakle, princip jednakosti nije lišen smisla značenja. Ovdje je, pored ostalog, i pravna demokratija izložena na orginalan način, i tu atribut pravne sigurnosti nije samoizvedena ideja. Ovaj proglas nije samo deklarativan, već pravna tvorevina društvenog života. Ovom proglasu nije potrebno nikakvo tumačenje. Tu je obaveza prava dovedena do savršenstva. Treba takođe reći da ovaj proglas nije korijen već platforma pravne sigurnosti. Knjaz Nikola je ovim proglasom obznanio sve vrijednosti pravne zaštite koje „nosi” Imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru. Iz njegovog proglasa vidi se sva moć pravde data u Zakoniku. Ne samo normom Imovinskog zakonika, već i proglasom, suzbijen je svaki čovjekov egoizam. Inače, valja podsjetiti da je knjaz Nikola kao francuski đak znao da društvene nauke predstavljaju pobjedu ljudskog uma, pa otuda nije čudo što je ovakva njegova objava stavljena u primjeni Imovinskog zakonika, jer je on dobro znao da Code civil Francuske, koji jeste dio kulturne pravne baštine, sadrži član koji glasi da sudija koji ne zna da primijeni normu ili istakne da mu norma nije jasna, gubi svoju funkciju, odnosno dužnost. Proglasom knjaz Nikola je samo ovjekovječio ono što je istaknuti istorik južnoslovenskog prava Valtazar Bogišić (1834-1908), izučavajući pravne običaje koji žive u narodu, saglasno uslovima sopstvene sredine pretočio u remek djelo pravne doktrine. To je samo bila verifikacija određenog stanja običajnih normi koje su se vjekovima taložile, i na kraju, kroz Zakonik dobile naučnu verifikaciju.

Kamo sreće da je Zakon o vjerskim zajednicama i slobodi vjeroispovijesti pratio i približno ovakav proglas, pa bilo to od struke ili nauke. Naprotiv, rješenja koje daje pomenuti zakon pokazala su se kao „pravne ludorije”. Proglas ovog neprimjerenog projekta pravne nesigurnosti dao je prevashodno mitropolit Amfilohije sa svojim sveštenstvom i većinskim narodom pravoslavne Crne Gore. Taj proglas je imao svoju dubinu i njegove riječi ostale su trajne. Prava je katastrofa kad neko piše zakon, a da tu materiju ne poznaje, odnosno, da bar ne zna etimološko značenje riječi Bog. Čitajući taj nehrišćanski i antivjerski zakon, da se zaključiti da su autori projekta bili izgubili dužnost da misle o Bogu. Ima se utisak da nisu bili kadri ni da vide šta je sporno u ovom, nazovi zakonu, odnosno, što je neispravno. Ne samo Mitropolija crnogorsko - primorska Srpske pravoslavne crkve, već i pretežan dio građana Crne Gore, uvidjeli su koliko su ugažena vjerska prava i slobode. Tvorci zakona su zaboravili na riječi Milovana Vitezovića da je „vrijeme sudija sudijama”. Takođe, podsjetimo da su litije iskazale osjećanje nedovoljnosti Zakona o vjeskim zajednicama i vjerskim slobodama, i nova vlast stoga mora poći od stanja da zakon za svakog mora biti pravičan i da nikoga ne ugrožava, posebno ne Crkvu i ne Boga, mada Boga nije niko uspio ugroziti. Uskraćivanje slobode vjeroispovijesti ne smije podrazumijevati podaničko pravo prema vlasti. Ne zaboravimo da je čovjek iznutra determinisan samo od Boga. Inače, mitropolit Amfilohije je sa svojim sveštenstvom od prvog dana zidao slobodu vjere i slobodu duha, kao i carstvo pravde i život razuma u narodu. I to je bio njegov proglas budućeg zakona o vjerskim zajednicama i slobodi vjeroispovijesti. Same litije su, pored ostalog, bile dokaz da se pravoslavlje ne iskorjenjuje iz života.

---