- Piše: Krsto J. Pejović

Iako je, kako je kazao jedan poznati mislilac, „ćutanje odmor duše“, valja podsjetiti sve one koji kažu da će braniti Crnu Goru da nema mjesta nikakvoj sumnji da danas ima građana s prostora naše države koji ne poštuju svoju državu. Takođe, nema mjesta nikakvoj priči da je narod Crne Gore ili dio naroda neprijatelj svoje domovine. Svakome ko je iz stare Crne Gore, ili iz sedmoro kamenitih brda, u sjećaju je bila i ostala Crna Gora, kao dostupna stvarnost. Zato podsjetimo i na riječi Gi de Mopasana da je „patriotizam sjeme ratovanja“. Otuda je neophodno govoriti da mir postoji za čovjeka, i da čovjek živi za mir. Vrijeme onih kojima je „rodoljublje bilo zanat“ je prošlost. Za „pismena“ čovjeka nije potrebna svijeća da bi se vidjela zora Crne Gore, budući da je narod za red, rad, jedinstvo, ljubav, praštanje i slogu. Gdje je sreće, i gdje je država svetinja, nema sumnje da ne postoji sposobnost za zajednički život. Ovih dana jedan parlamentarac reče, pored ostalog, da branimo nezavisnu evroatlantsku Crnu Goru. Autor ovog teksta može shvatiti da je to osjećaj i predstava onog koji tako misli. Oni koji su kao srednjoškolci učili logiku znaju da je riječ zavisna od toga da li se ona usmeno „zna“ izgovoriti, i da riječ ima univerzalno značenje, te da iza riječi stoji pamćenje kao nadvremensko. Oni koji druge vrijeđaju sebe ne zaštićuju, kako bi to kazao Leonardo da Vinči. Svakako u ovom trenutku treba ponoviti i onu već poznatu da čovjeka više uvrijedi ono što su o njemu rekli nego ikakvo zlo koje mu je nanijeto. Ko krši pravo drugoga, odriče se sopstvenog prava. Stoga treba govoriti o poštovanju zakona i istine i neka to bude naša Biblija. Inače, ono što se čulo s određenih mjesta neće biti dodatak evropskog obrazovanja ni kulture, jer pogrdna riječ nije izraz patriotizma i ljubavi prema Crnoj Gori. Ljubav je „majka mudrosti“, pa i cinični sarkazam, sa bilo kojeg mjesta da je dat, neka bude sjenka koja nikom ne donosi sreću, a ni uvredu, jer se ljudska veličina nalazi u duši, a ne u uvredi. Pitanje moralnosti je pitanje geografije, mnogo je vjera, a samo jedan moral. Ukoliko budemo kadri da smo gospodari svojih strasti, a ne žrtve, zahvatiće nas poštovanje jednih prema drugima. Stara je priča da nijedan vjetar nije pogodan brodu koji je bez kompasa. Šopenhauer je ne bez razloga ponavljao da je „čast ono što se ne smije izgubiti“. Ne zaboravimo da čak i ono što zakon dopušta – moral često zabranjuje. Biti stalno vjeran Crnoj Gori jednaka je obaveza za sve, bez obzira na to da li su potomci partizana, četnika ili nacionalista. Bez rada nema života. Bez reda nema zadovoljstva. Bez rada nema kretanja naprijed. Čovjeka bez rada hvata moralna apatija, destrukcija, degradacija, socijalna izopštenost i izopačenost. Stoga danas Crnu Goru prevashodno branimo od nezaposlenosti. Posebno branimo zaposlene od nezaposlenosti, jer je i dosad bilo suviše nezaposlenih. Tačno je da ljude treba nagraditi prema njihovom uspjehu. Tačno je, takođe, da je zakon izraz ljubavi prema državi i narodu, ali takođe je tačno da gnjev zaboravlja zakon, te da priče „bez ukusa“, bez uživanja ugleda i bez mjere, nijesu razlozi da Crnu Goru čine najblaže rečeno nejedinstvenom. Prema tome, narod Crne Gore treba i mora njegovati vrijednosti koje su vrline, a ne razdor.

Sva istorijska stvarnost prožima Crnu Goru da smo jedni drugima uvijek praštali i da moramo jedni drugima praštati. I tu nema ničeg novog. Ne smetnimo s uma da su tri velika pronalaska, od kada je svijeta i vijeka, vatra, točak i centralno bankarstvo. Bez nacionalnog bankarstva nema ni nacionalne ekonomije. Rad i red su „krila“ za pristojan standard.

Autor ovog teksta je iz partizanske porodice, čiji je otac bio zatočenik zloglasnog zatvora Bogdanovog kraja. S potomstvom onih koji su ga hapsili i na muke udarali imao sam ljudski odnos. Na nama je u ovom trenutku obaveza da kažemo da moramo imati obzira prema svima, i to s mjerom, jer ponekad i „riječ bude posječ“. Shvatimo da moć pripada Bogu, a ne pojedincu, i da Crna Gora treba biti prepoznatljiva po ljubavi, slozi, ravnopravnosti i jedinstvu. Samo se iz ljubavi stvari umnožavaju.

---