-Piše: prof. dr Božidar M. Bojović

Ključne pozicije u politici svake organizovane zajednice, od mjesne do visoko državne, treba da zauzimaju, u građanstvu, dokazani ljudi. Oni koji su etičkim, stručnim i ljudskim činjenjem stekli povjerenje sredine u kojoj žive i stvaraju. Dolaskom pravih ljudi na prava mjesta, ostvaruju se pozitivni iskoraci trajnih vrijednosti. U tome je i jedna od posebnih vrijednosti demokratskih izbora: da se pronalaze ljudi koji narodno povjerenje neće iskoristiti za ostvarenje ličnih, već daleko važnijih interesa naroda i države. U prelomnim trenucima po narod i državu, kada se lomi između biti ili ne biti, ovakav stav mora da bude imperativ! Parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. godine, Crna Gora se našla u takvom prelomnom trenutku, koji se istinski može nazvati sudbinskim. Duhom dostojanstvenog narodnog otpora diktatorskom režimu, ovaploćenim u litijama, poslije 75 godina u opoziciju odlazi poslednji politički relikt komunizma, odnarođeni, korumpirani režim koji je Crnu Goru duhovno i politički raspolutio, a ekonomski opustošio. Pobjedu na izborima široki narodni pokret tri koalicije („Za budućnost Crne Gore”, „Mir je naša nacija”i „Crno na bijelo”) zadobio je jasno trasiranom stazom promjena ka pravnoj državi i ekonomskom oporavku zemlje, za dobro vascijelog naroda Crne Gore. Jasno je da svi konstituenti pokreta nijesu jednako trpjeli i stradali u dugogodišnjem otporu odnarođenom Đukanovićevom režimu i nijesu jednako doprinijeli, po Crnu Goru, prelomnoj pobjedi na izborima. Ali, u prelomnim trenucima, kada se traga za najkvalitetnijim kadrovima i rješenjima to se ne ističe! Učinak, koliko-toliko, oslikava odnos osvojenih mandata koalicija i stranaka u pokretu. Ali na ovim izborima ni to nije apsolutno vjerodostojni pokazatelj. Lično, mislim da je na ovim izborima pobijedio narod, pobijedio je duh jedinstvenog narodnog otpora iskazan na veličanstvenim litijama. Desetine i stotine hiljada onih imenih i bezimenih poniženih, a ponosnih, koji su ustali protiv bezakonja zračeći duh Slobode diljem Crne Gore. A ako treba da se, uz narod, istakne i personalni učinak, onda, duboko vjerujem, da su to mudrost Episkopskog savjeta SPC, na čelu sa mitropolitom Amfilohijem i vladikom Joanikijem, i srećno izabrani nosilac izborne liste Narodnog pokreta, univerzitetski profesor, naučnik, doživljen kao oličenje duhovnih, etičkih i tradicionalnih vrijednosti državotvornog naroda Crne Gore. Naravno, ovim se ne umanjuje doprinos učesnika pobjedničkog pokreta. U prelomnom momentu, kada u novonastaloj situaciji raspolućena Crna Gora treba da se miri i spasava od ekonomskog sunovrata koji joj prijeti, kada je potrebno da se trijebi korov bezakonja, kriminala i korupcije koji je posijala hobotnica Đukanovićevog odnarođenog režima, da bi se stiglo do cilja, potrebna je mudrost, a ne stranačko nadmetanje i zadovoljenje ličnih ambicija. Ako politički predstavnici tročlane koalicije pokreta prihvate kao najveći dar izborne pobjede dobijeno pravo da u novoformiranoj vlasti iznalaze i postavljaju najkvalitetnije, etički stamene, stručno ostvarene kadrove koji će moći uspješno da se nose sa problemima i izazovima, onda je to zavidna polazna dobit. I realna nada da će se ostvariti obećani strateški pristup oporavka zemlje. Nažalost, jedinstvo koje je sada najpotrebnije i koje je na izborima bilo jedan od ključnih momenata za dobijanje narodnog povjerenja, sada se lomi pri raspodjeli vlasti orvelovskim pristupom („Svi su ljudi jednaki, samo su neki više jednaki od drugih”)! Vaskrsava li zloglasni duh arhetipa neostvarenih ambicija?! Ne može se ostati ravnodušan, a da se čovjek ne zapita odakle tako naglašena jagma za resore policije i bezbjednosti, a nema zainteresovanosti za resore prosvjete, obrazovanja, ljudskih prava, ekonomije, koji su najviše ugroženi. Ili, čak nedopustivo ponižavajući odnos prema resoru nauke, temelju civilizacijskih iskoraka i ostvarenja. I da ne nabrajam! Nezadovoljstvo, bar kako se u javnosti stiče utisak, pokrenuli su i najviše iskazuju nekoliko čelnika najjače koalicije u pokretu, povrijeđenih sopstvenim pozicioniranjem u budućoj raspodjeli vlasti. Bez obzira na snagu emocija, nije dobro, ako se zbog nezadovoljstva sopstvenom pozicijom mandataru ili najbližem koalicionom partneru javno pripisuje stav da je to zbog naroda kojem pripadaju i da pripadnici toga naroda ne mogu biti u budućoj vladi. Besmislica koja se kao bumerang vraća onom ko je šalje. Posebno, kada se već sjutradan pokaže da se u raspodjeli mandata strogo poštuje izborna volja građana. Tako se najviše šteti sopstvenom ugledu i što je još važnije, ruši duh narodnog povjerenja u predstavnike pokreta koji ga zastupaju. Saosjeća većinski dio državotvornog naroda Crne Gore sa njima zbog udaraca koje su podnijeli u dugogodišnjoj borbi sa odnarođenim režimom i zato su dobili većinsko povjerenje. Ali zna se i za njihove promašaje, koji su nas skupo koštali, najčešće u situacijama kada se „lomilo”, kao ovo sada. Da nije bilo toga, povjerenje bi bilo još veće. Sada, kao najjača koalicija u tročlanoj koaliciji pokreta, ne smiju da budu „kamen o vratu” na „evropskom putu Crne Gore”, kako im se od političkih protivnika spočitava. Oni, kao pripadnici najjače koalicije „Za budućnost Crne Gore” moraju da iskazuju ono što zastupaju: duh veličnstvenih litija, glas naroda, koji mora da se slijedi na putu ka Slobodi! A za to su potrebni kadrovi stameni u etici i dokazani u struci!

(Autor je naučni savjetnik)

---