-Piše: Tomica A. Milović

Riječ mafija, bez obzira na to što o njenoj etimologiji ne postoji puna saglasnost u teorijskim postavkama i raspravama, označava tajnu kriminalnu organizaciju. Onu organizaciju koja svoje gnijezdo formira u srcu državnog organizma, namjerena da taj organizam razori iznutra. Da mu razvali poluge na kojim počiva (sloboda, pravo, pravda, bezbjednost...), da se useli i nastani u institucije države (sudstvo, tužilaštvo, policija, vojska...), i da njima gospodari po svojim tajnim, kriminalnim zakonima. Kriminalnim, ali besprekorno jasno formulisanim. Po zakonima čijim prekršiocima mafija ne prašta. Nikada, i ni po koju cijenu!

Od kada postoji mafija? Neki tvrde da je to riječ arapskog porijekla, pa saglasno tome, mafijaško udruživanje počinje u dalekoj prošlosti, još u starom vijeku. Kako god bilo, ne može se prihvatiti tačnim da je mafija (ital. maffia) tajno razbojničko društvo na Siciliji, uspostavljeno 1860. godine, kako stoji u rječniku stranih riječi i izraza Milana Vujaklije. Takođe, veoma je uprošćeno i mišljenje (po Vujakliji) da je mafija tajno razbojničko udruženje.

Naime, djelokrug mafijaškog djelovanja mnogo je širi od razbojništva. Obuhvata čitavu lepezu kriminalnih radnji. Počev od onih protiv života i tijela, pa preko trgovine ljudima, krijumčarenja droge, pranja novca, različitih oblika korupcije i mnogo, mnogo drugih. Ovo naročito svjedočimo danas kada mafija predstavlja globalni, planetarni problem. I kada je dobila popularni naziv „organizovani kriminal“. Nema države pod čijim institucionalnim skutima mafija ne pokušava da savije svoje gnijezdo. Neke od država, manje ili više uspješno, zavisno od snage, moralne izdržljivosti i profesionalne (stručne) osposobljenosti svojih institucija, odolijevaju mafijaškim udarima. Nažalost, ima i onih kojima to ne polazi za rukom. I kojima mafija, polako, uporno i po sistematski dobro kreiranoj šemi, opkoljava institucije. Zarobljava ih, „baca u okove“, i u njima uspostavlja svoj vredonosni poredak. Na taj način, mafija de fakto dobija svoju državu. Šta to znači? Pa znači kraj države, onakve kakvu poznaje moderna naučna teorija. Znači kraj pravnog, moralnog i civilizovanog društvenog organizma!

Sve naprijed navedeno o institucionalnoj mafiji, o zarobljenoj državi, rezultat je djelovanja, između ostalog, i političke korupcije, „političke mafije“. Dešava se to onda kad vlast počinje da se bavi nedozvoljenim, kriminalnim radnjama, umjesto da vlada stručno i pošteno, u interesu naroda. Pretvaranje političara u kriminalne perjanice, posledica je djelovanja vlasti kao specijalnog, demonskog opijata. Naprosto, vlast je đavolja strast, pravi „laboratorijski biološki virus“. Tu zarazu mogu zaista izbjeći samo moralno čvrsti pojedinci. Čine to tako što im njihov „genetski kod“ ne dozvoljava da se opiju vlašću. Moralno jako struktuirane ličnosti, kad osjete da bi ih vlastoljublje ipak moglo „uhvatiti“, blagovremeno bježe od iskušenja. Vraćaju se tamo odakle su i došli, u carstvo etike i morala. U jedino duhovno spasenje.

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka u Italiji je započeo obračun države protiv političke korupcije, pod nazivom „Čiste ruke“. Žrtve su bile mnogi visoko rangirani pojedinci u strukturi vlasti. Očekujem od nove vlasti da mačem prava i pravde izvrši „sječu knezova“, mafijaških bosova ponajprije, a koji su Crnom Gorom, ne vedrili nego samo oblačili. Do 30.8.2020. godine. Neka to budu „Čiste ruke“ za pravni, duhovni, moralni i svaki drugi vaskrs Crne Gore. Vaskrs države koju su, bezmalo, „pojeli skakavci“.

---