Piše: Borivoje Ćetković

Šta su sve preživjeli mještani Kolašina, Šavnika i Mojkovca (logorovali su pod šatorima, dan i noć stražarili) kojima je Sinjajevina sve što im je ostalo nakon pljačke koja je počela početkom devedesetih tzv. tranzicijom, odnosno uvođenjem pljačkaškog kapitalizma. Neoliberalizam je svuda gdje je bio naturen bivšim socijalističkim zemljama od strane zapadnih moćnika stvorio svoj centar i periferiju. I mi imamo centar (Podgoricu) i periferiju (sjever Crne Gore), a razlike među njima su ogromne: ulickani centar glavnog grada u odnosu na bijedu sjevera djeluje nestvarno – kao predjeli s druge planete. Jedna mještanka koja živi od Sinjajevine, učestvujući u debati na TV „Vijesti” (21. oktobra) u polemici sa visokim oficirima Vojske Crne Gore, uz napomenu da ima samo osnovnu školu (kursevi koje je naknadno polagala ništa joj ne znače), pogodi tačno u metu i reče: sistem nam ništa nije dao, a sada uzima i ono što nam je priroda dala. Sakupljajući ljekovito bilje po pašnjacima Sinjajevine, ponosito je istakla da je sama, bez ičije pomoći, školovala svoju djecu. Dvojica viših oficira, učesnika u raspravi, umjesto da joj odaju priznanje (kapa dolje),i nju i ostale učesnike emisije – borce za spas Sinjajevine ubjeđuju da od poligona štete nema i da nikakvih posledica neće biti. Dali su i kraći raport: komunicirali su sa zvaničnim institucijama, pa i s Uneskom, slali su pozive mještanima, ali nije bilo odziva, izviđali su teren dvije godine (Krnovo, Grahovo, Pivske planine, Radovče) i odlučili su se za Savine vode – zemljište u državnoj svojini. Građani i NVO su izričiti: izgradnjom poligona biće ugrožena izvorišta vode, jer je Sinjajevina slivno područje – kontaminiraće se voda, vazduh i zemljište, ugroziće se biljne i životinjske vrste. Južna strana planine (drugi po veličini pašnjak na Balkanu) nije bogata vodom. I, što je najbitnije, smatraju da Crnoj Gori ne trebaju vojni poligoni. Mještani, međutim, tvrde da ih niko nije pitao. Šta ima da ih pitaju, pa i u NATO su nas ugurali bez pitanja – odluku o učlanjenju donijela je Skupština. Pa i nova vlast, kada bude konstituisana (već je nazivaju „prvom demokratskom vladom u istoriji Crne Gore”), ostaće na Milovom putu – vjerna i odana NATO-u, neće naći za shodno da preispita nelegitimno i nelegalno donijetu odluku DPS režima, da o tako krupnom pitanju građani ne odlučuju na referendumu.

Ovo značajno pitanje ostavljamo zasad po strani – u fokusu je sporno pitanje: da li će Sinjajevina postati vojni poligon, ili će ostati pašnjak, ono što je bila od pamtivijeka. Ključno je pitanje: od koga treba da se branimo – Srbija neutralna, BiH je zabavljena svojim vlastitim državnim statusom, tu su Hrvatska i Albanija, NATO posestrime Crne Gore. Ostaje, dakle, Rusija i „opasnosti” koje nam prijete od nje. Za razliku od ministra Boškovića – preletačevića koji je svoja znanja iz istorije sticao u Šešeljevim „bijelim orlićima“, visoki oficiri Vojske Crne Gore bili su u JNA, završili vojne akademije i tamo su mogli naučiti da su nam Rusi od vladike Danila naovamo bili samo prijatelji – pomagali su Crnogorce materijalno, politički, vojno i diplomatski kao braću. Odlazeći ministar, lišen osjećaja za realnost, kategoričan je da se jednoglasno donijete odluke Vlade (bivše) o formiranju „vježbovno- strelišnog” poligona moraju poštovati, jer će „država najbolje ostvarivati neke od svojih najznačajnijih interesa“. Valjda će doći vrijeme da se kaže istina o kakvoj se državi radi i čiji su to interesi o kojima Bošković priča, čvrsto ubijeđen da će na Sinjajevini biti vojni poligon. Mandatar nove vlade, budući premijer Krivokapić, kako je sam rekao, nema afiniteta prema naoružanju (puške nema, a pištolj ne nosi), nadamo se da budući vojni ministar, bez obzira na to što će ga birati „strani faktor“, neće biti tako militantno raspoložen kao njegov prethodnik, niti će imati ratna iskustva nekadašnjeg Šešeljevog „bijelog orlića“.

---