-Piše: Momo Joksimović

Penzioneri Crne Gore su razočarani, uvrijeđeni i poniženi svojim materijalnim statusom. Svakog četvrtog dana dogodi se po jedan suicid, i to najčešće urade penzioneri, zbog gladi i nemaštine, bolesti, zaduženosti, zelenaških kamata, nemogućnosti da kupe lijek. Po suicidu smo rekorderi u svijetu. Naš sistem zdravstvene zaštite je najlošiji u Evropi, zadnji smo na ljestvici. Crna Gora ima najskuplje ljekove u regionu, neki ljekovi su i po 10 puta skuplji nego u Srbiji, iako su plate i penzije u Srbiji veće od crnogorskih. S nestrpljenjem očekujemo da nas novi direktor Fonda zdravstva Dado Šćekić oslobodi dugogodišnjeg monopola „Glosarija” i „Farmonda”. Ne čudi što se sve više otvaraju narodne kuhinje i sve češće se može vidjeti da se hrana traži u kontejnerima. Izjava potpredsjednika Vlade Abazovića da će se povećati penzije za 2021. godinu obradovala je penzionere. Kada je uslijedilo povećanje penzija od 0,90 odsto nastalo je razočarenje. Imajući u vidu povećanje cijena struje, komunalija, goriva, životnih namirnica, usluga, prevoza, ionako ugrožen život penzionera postao je nepodnošljiv. Obraćali smo se više puta ministrima Milatoviću i Spajiću da nas prime na kratak razgovor kako bi se i u Crnoj Gori stvorili zakonski uslovi za formiranje Sindikata penzionera, koji bi preko Socijalnog savjeta pregovarali sa poslodavcem – Vladom. Sve zemlje u Evropi imaju Sindikat penzionera, bez obzira na to da li su članice EU. Neke zemlje imaju i po dva reprezentativna Sindikata penzionera, kao što je slučaj u Srbiji. Sindikat penzionera bori se za pravedno usklađivanje penzija, štiti interes i imovinu penzionera, bori se da se njihova imovina ne preliva u ruke tajkuna i kriminalaca, vode sudske sporove koji idu i do Strazbura. Da je bilo Sindikata penzionera CG, ne bismo danas sa žaljenjem gledali razrušene privatizovane hotele, motele, fabrike, otpuštene radnike, kao i „Zlatnu koku” – trajekt Kamenari–Lepetani koji donosi novac gospodaru i njegovim kumovima, umjesto da milioni idu na popravljanje životnog standarda penzionera, jer su oni vlasnici 30 odsto imovine. Zato se i ne gradi most Kamenari–Lepetani iako je projekat urađen prije 20 godina.

PIR će pomoći da se sindikalna pitanja zakonom regulišu i stvore pretpostavke za formiranje ove prijeko potrebne sindikalne organizacije penzionera.

Obećanja bivših predsjednika vlada Đukanovića i Markovića da će imati poseban senzibilitet i da će naročitu pažnju posvetiti najbrojnijoj, najugroženijoj ali i najzadužnijoj staleškoj organizaciji – penzionerima, jer su sagradili najvitalniju državnu i društvenu infrastrukturu ostala su samo obećanja i ništa više. Nije im prvi put da obmanu penzionere. Penzioneri su i ranije zakidani, tako da im je država ostala dužna dvije penzije. Od 2010. do 2021. godine penzije su u prosjeku povećavane po euro godišnje. Rast penzija nije pratio rast plata, zarada i troškova života, pa se život penzionera urušavao.

Penzioneri širom Crne Gore svakog dana se obraćaju Partiji PIR, poslaničkim klubovima, traže pomoć jer su gladni. Na sjeveru je situacija alarmantna. Brojni penzioneri preklinju da im se pošalje makar 50 eura, jer po 15-20 dana jedu samo krompir i kiseli kupus, a mnogi ni to nemaju. Zbog toga su penzioneri i partija PIR pokrenuli agresivnu politiku prema opštinskim udruženjima penzionera širom Crne Gore, da se više izdvaja za pomoć članovima, a manje za DPS-ovu penzionersku administraciju. Taj odnos je 30 prema 70 odsto u korist DPS-ove penzionerske administracije, umjesto da ta kvota bude obrnuta po logici stvari. Udruženja penzionera po opštinama su udarna snaga i glavna poluga DPS-a. Pojedina udruženja penzionera nemilosrdno kradu novac od penzionerske članarine, zbog čega su podnesene i krivične prijave.

---