- Piše: Goran Šćekić

Filozofija je univerzalna nauka i majka svakog znanja. Upravo to je znao čuveni budvanski, a sada odbjegli filozof Svetozar Marović, koji je sve svoje tajne u filozofiji iskoristio na političkoj pozornici Crne Gore. Malo ko je tada mogao razumjeti njegove političko-filozofske nastupe. Ipak, najviše su mu vjerovali glasači tada vladajuće partije, iako ga ništa nisu razumjeli. Toliko je dobro baratao filozofijom da je na kraju postao predsjednik Političkog savjeta DPS-a.

Uvijek je koristio jednostavne fraze i riječi koje su više išle u pravcu nejasnog humora, a manje u pravcu filozofije. U svojim filozofsko-političkim nastupima ubjeđivao je publiku da su na nivou osnovnog obrazovanja. Po njemu kad si lijevo, nisi desno, kad si gore, nisi dolje. Često je koristio jednostavnu logiku: „Većina nikada ne može biti manjina. Manjina bi htjela da bude većina, ali ne može jer je manja od većine”.

Bukvar za prvi razred osnovne škole bio je osnova njegovog štiva.

Jednom, dok je Svetozar Marović leškario na budvanskoj plaži, jedan turista upita građanina Budve:

– Izvinite, da li je i ovo stranac?

– Nije, ali ga nećeš ništa razumjet’.

I tako dok je budvanski filozof nerazumljivo filozofirao na budvanskom kamenu, pored njega su tiho prolazili puni šleperi švercovanih cigara. Gledao ih je sa čežnjom i tugom, dočekivao i ispraćao. I tada je shvatio da nema hljeba od filozofiranja. Zato se mora baciti na posao. Odmah je upao u prvi šleper, zatim u drugi, pa u treći i više nije mogao stati. Šleperi cigara više nisu bili njegova čežnja i tuga, postali su njegov posao koji se širio i na druge nezakonite radnje. Godinama je budvanski filozof živio u blagostanju i moći. A onda, kao grom iz vedra neba, stigla nam je vijest iz Budve: „Uhapšen Svetozar Marović koji se sumnjiči da je šef kriminalne grupe”.

Pa đe kriminalne, pitao se narod Crne Gore, zar nije filozofske grupe?

Očigledno je budvanski filozof na vrijeme shvatio da ako si šef filozofske grupe, možeš samo da filozofiraš prslih gaća. Tako je šef kriminalne grupe godinama filozofirao i držao govore gladnim građanima Crne Gore. Ubjeđivao ih je da je bolje biti gore nego dolje, da nećeš ništa jes’ ako nisi za DPS. Ubjeđivao je svoje vjerne slušaoce da je Srbija genocidna država. Da je kriva za sve ratove na ovim prostorima.

Budvanski filozof je prednjačio i u kampanji za nezavisnu Crnu Goru i njenom odvajanju od „zločinačke” i „genocidne” Srbije. A onda, kad je uhvaćen, sve je priznao.

Budvanski filozof je svojim priznanjem i zvanično dobio još jedno zvanje, „šef kriminalne grupe”. Podsjetimo, Svetozar Marović je 2017. godine sa Specijalnim tužilaštvom potpisao dva sporazuma o priznanju krivice za organizaciju kriminalne grupe, koji ga obavezuju na kaznu zatvora od 50 mjeseci, da državi plati odštetu od 1,1 milion eura i 100 hiljada eura u humanitarne svrhe. Nagodio se sa tužilaštvom i otputovao.

A gdje je otputovao? Pa naravno u „genocidnu” i „zločinačku” državu Srbiju.

Poslije četiri godine izbjeglištva, budvanski filozof se sprda sa malim Montenegrom iz velike Srbije. Sada je Srbija demokratska, a Crna Gora genocidna. Džaba je stara i nova vlada godinama slala dopise za izručenje Svetozara Marovića. Dopisi i odgovori su izgledali ovako: „Šta to radiš, Maro, vezem ćilim, Jovo”.

Budvanski filozof, iako ima nejasnu podršku i zaštitu „genocidne” države Srbije, ipak pati za malom Crnom Gorom. Veze ćilim i tužno pjevuši: „Na morskome plavom žalu, gde čarlija vjetrić mio, plavšu sam bajnu snio, o kako sam srećan bio”.

---