- Autor: Miroslav Filipović
Sredinom devedesetih, pri kraju studija, honorarno sam pisao za jedan zagrebački ženski magazin. Prvi tekst koji sam objavio bio je o vanzemaljcima, a na talasu tada popularne serije „X-files”. Čim je urednica naručila temu, iz redakcije sam otišao pravo u biblioteku, posudio tri-četiri knjige o „malim zelenima” i letećim tanjirima, pa ih sledećih nekoliko dana pažljivo čitao, praveći bilješke prije nego što sam napisao članak i predao ga otkucanog na pisaćoj mašini. Danas ne bih jurio u biblioteku, nego na internet, pa, guglajući najviše sat vremena, vjerovatno došao do znatno veće količine podataka nego onomad.
Internet, a s njime i pretraživač Gugl, dramatično je promijenio način na koji živimo, učimo i radimo. Za dolazak do informacija koji je nekoć iziskivao sate i dane traženja i listanja danas je dovoljno desetak klikova. U tom smislu, predinternetsko i predguglovsko doba u poređenju s današnjim izgleda kao parna lokomotiva naspram onog superbrzog kineskog voza koji lebdi iznad šina.
No, trebamo li biti posve srećni što su nam gotovo sve informacije danas na dohvat ruke i što do njih stižemo najkraćim putevima? Baš i ne.
DO ZNANjA S „MALO GUGLANjA”
Gugl je prvorazredna civilizacijska tekovina, ali i nepregledno polje vrebajućih poluinformacija i lažnih vijesti. Taj internet pretraživač – jedan od mnogih, ali veći i popularniji od svih zajedno – zapravo je alat čiju vrijednost određuju milijarde onih koji se njime služe, pretražujući informacije od službenih i servisnih do trivijalnih i neprovjerenih. U toj digitalnoj kuli Babilonskoj nema krajnje istine kao takve, nego samo gomila linkova s informacijama koje bi čovjek, pretpostavlja se, trebalo misaono da preradi da izgradi djelić vlastite slike i stava o svijetu oko sebe.
No, na društvenim mrežama i u komentarima na portalima sve više je onih koji samouvjereno tvrde da znaju pravu istinu o svemu i svačemu: o kovidu, o cijepljenju, o urotama političara, o špekulacijama na berzama, o najrazličitijim agendama⌠i da znaju gdje se ta istina može pronaći te crno na bijelo pročitati.
Dođe tako neminovno trenutak u svakoj raspravi na internetu i društvenim mrežama kada u nadmudrivanju neko potegne taj „konačni“ argument: „Proguglajte malo!“ Što ujedno sugeriše ono: „Ja već jesam i sve znam.“ U tom času završava koliko-toliko smislena rasprava, a započinje uvjeravanje samouvjerenih istinoznanaca. Onih koji taj pretraživač smatraju nekom vrstom akademije, a guglanje maltene naučnom disciplinom. Trebaju li nas onda čuditi pošasti fejk njuza i površnosti kada mnoštvo vjeruje kako se do informacija i znanja stiže s „malo guglanja”.
„ODŠKOLOVAO” EPIDEMIOLOGE, SEIZMOLOGEâŚ
Jeste, znanje je danas instantno, a mnogi ljudi, u vremenu dok prijeti neprestano mutirajući virus, vape za istinom, onom jednom i jedinom, kao da (samo) takva postoji, koja će resetovati svijet čim bude objavljena, odnosno izguglana. Prateći zagovornike „malo guglanja“ može se steći dojam da je Gugl u ovoj pandemiji odškolovao mnoge epidemiologe, kao što je, recimo, nakon potresa u Zagrebu i Petrinji, promovisao hiljade novih onlajn seizmologa. Kad berze odu u crveno, eto nam i makroekonomista s Guglovim diplomama. Uostalom, danas se uz „malo guglanja“ pišu seminari, čitaju lektire, prevode stručni tekstovi⌠I dobro je to sve dok ne postane jedino pravilo.
A sada manje ironično⌠Psihijatri upozoravaju da su nam s pojavom interneta zakržljale kognitivne sposobnosti upravo zbog lakodostupnih informacija i „malo guglanja“. Jer, zašto bi ih, kao u ona pradavna vremena prije dvadeset i kusur godina morali pamtiti i bilježiti? A što su nam informacije dostupnije, to ih lakše zaboravljamo. I one ozbiljne, i one trivijalne, do kojih smo stigli brzim i prohodnim internetskim putevima.
Pa se uhvatim ponekad dok gledam neki film kako guglam glumca kojem se ne mogu sjetiti imena, a znam da sam ga ranije znao. Ili kako zbog napada kašlja guglam sve pridružene simptome koji upućuju na Kovid-19. Stručnjaci, naime, upozoravaju i na sajberhondriju – sve pristuniju pojavu kada se savjeti o zdravlju ne traže od svog ljekara, nego od dr Gugla, pritom prepoznavajući simptome bolesti od kojih zapravo i ne bolujemo.
OLAKŠALI ŽIVOTE I UVALjALI U NEVOLjE
Pretraživač nam je omogućio jednostavan pristup informacijama, ali nam i dao priliku da mozak pustimo na pašu, koju smo, čini se, kolektivno prihvatili. Jer, kad nešto budemo morali znati, kada nam neki podatak bude prijeko potreban, lako ćemo ga potražiti i začas dobiti tipkajući palcem ili kažiprstom po ekranu pametnog telefona ili tastaturi kompjutera. Manje razmišljamo, jer pojmove ne moramo više povezivati kao nekad. Instant-znanje čeka nas na mreži.
Gugl i internet olakšali su nam živote, s tim da ideal dobrog života dijelom jeste da nam bude lakši i jednostavniji, ali su nas uvaljali i u nevolju. Kada misaone procese počne preuzimati digitalni sistem, kada mu se predamo bez umnih napora, jer „on to radi za nas“, ili kada sami sebe uvjerimo da se do znanja i istine može doći s „malo guglanja“, čovjeka uhvati neka tjeskoba. Ili je možda i to znak sajberhondrije?
balkans.aljazeera.net
)){kind=small}
