-Piše: Magda Peternek

Ako neko misli da sam pogriješila u naslovu, i da je trebalo da piše- budućnost u kandžama prošlosti-prevario se. Taj neko vjerovatno i misli da nam je budućnost zarobljena i da joj se ne piše dobro zbog „aveti prošlosti”, ali ja, eto, ne mislim tako. Zašto? Zato što vrlo grubo prošlost ostavljamo po strani, želimo da je zanemarimo, da je odbacimo kao da nikada nije postojala. Upravo nesuočavanje s njom, ili njeno površno predstavljanje i nemanje želje i potrebe za njenim dubinskim razumijevanjem (razumjeti ne znači opravdati sve što se desilo) neće nam dozvoliti da na pravi način razumijemo ni sadašnjost, niti da se zagledamo u budućnost. Ponašanje kao da prošlosti nije ni bilo problem potrebe njenog razumijevanja samo prebacuje na drugi nivo, ali ga ne otklanja. Kao što se ni lične traume ne prevazilaze strategijom izbjegavanja problema ili neprihvatanjem činjenice da problem uopšte postoji, tako ni društvo ne može bez svoje psihoanalize. Na domaćoj intelektualnoj sceni osjeća se vidljivi nedostatak knjiga koje se bave idejama, ljudima, događajima koji su obilježili naš prostor u poslednje pola vijeka. Čak su mnoge i zabranjene! Zato, nažalost, preplavljuju one u prolazu, koje „najavljuju svijetlu budućnost”, a ne ostavljaju nijednu dragocjenu poruku ni kvalitetnu misao, kao što su to radili pisci velikih riječi i djela. Posebno bih naglasila da nema knjiga koje se bave bližom ekonomskom prošlošću. A upravo su nam one danas neophodne da bismo sagledali vrijeme u kome su nastajale i da bismo sa te distance mogli da razmišljamo i rješavamo probleme koji nas danas muče i opterećuju. Često se može čuti kako su takve analize u osnovi nepotrebne i da je to samo gubitak dragocjenog vremena koje treba pametnije iskoristiti. Preciznije, zastupa se teza da treba energično djelovati ne obazirući se na ono što je bilo. Da li se ekonomska prošlost tako jednostavno može zanemariti, odnosno da li se može ignorisati značaj ekonomske istorije? Naravno da ne može, jer je ekonomija osnovna poluga svakog društva, tj stub u svim društvenim epohama. Kada bi se imala jasna svijest o tome, možda bi naša današnja društveno-politička slika bila mnogo vedrijeg lika. Knjige i časopisi koji su izlazili u bližoj ekonomskoj prošlosti nudili su kvalitetne polemike, priloge, i što je vrlo važno dozvoljavali da se odlučno brani svoj stav, a da se pritom ne bude bahat, drzak ili nepristojan. Nažalost, danas je borba za vlast uzela primat. Velike su prepreke u političkim elitama (ako su to uopšte elite) i njihovoj borbi za vlast. I u drugim državama, naravno, partije se bore za vlast, ali kod nas izborna kampanja nikada ne prestaje. Partije se previše bave svojim međusobnim odnosima, a premalo onim šta bi trebalo raditi i pravim problemima. Upravo je ekonomija mjesto oko koga bi se trebalo okupiti i valjano zabrinuti. Zašto smo olako izgubili nekadašnju jaku ekonomiju, gdje nestadoše, tj. ko uništi silne fabrike, i ko i zašto je u raznim vremenskim periodima bio kriv, a ko nije? Zbog toga smatram da je vrlo važno vraćati se u prošlost, tražiti pouke, izvlačiti dobro, kao i osuđivati. Prošlo vrijeme mora biti opomena. Fraze poput one- „zaboravi prošlost, idemo dalje”- nisu rješenje i samo ostaju puke fraze. Ne može se ići dalje ako se sa prošlošću ne suočava, ni u istorijskom, ni u ekonomskom, ni u kulturnom smislu. Naravno, ni u onom emotivnom. Prošlost nije tu da nas sputava ili parališe, a pogotovo nije tu da bi je mnogi gazili, a pritom koristili za kratkoročne lične interese.
Zato, dragi moji, pogled u sadašnjost i budućnost uvijek će zavisiti od duboke zagledanosti i sagledavanja prošlosti. Ja joj se vrlo rado odazivam. I ja i moj bič. Jer oni koji to neće su kič.
(Autorka je pjesnikinja)