Jedan od dobitnika ovogodišnje Trinaestojulske naagrade je univerzitetski profesor dr Igor Đurović, kojeg je njegova matična kuća – Elektrotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore kandidovao za ovo prestižno priznanje. Oni su smatrali, a žiri potvrdio, da Đurović treba da dobije godišnju Trinaestojulsku nagrade za naučni doprinos u dizajniranju QML estimatora. Jer, kako ističu njegove kolege, „rezultatima su prevaziđene sve do sada poznate tehnike i srušena dugogodišnja teorija da je modelovanje nestacionarnih signala modelima višeg reda nepotrebno, jer ne postoje tehnike koje za ovakve signale daju zadovoljavajuće rezultate”. Ipak, i ovako iskazano, laicima malo šta znači QML estimator, čak zvuči kao čista apstrakcija. No, kako objašnjava prof. dr Igor Đurović QML je skraćenica od quasi maximum likelihood, odnosno kvazi maksimalne vjerodostojnosti, dok su nestacionarni frekvencijski modulisani signali predmet njegove obrade.
- Frekvencijski podrazumijeva da se signal sastoji od nekoliko tonova - frekvencija. Nestacionarni znači da se signal mijenja brzo. Signal je zapravo (matematički) zapis neke pojave odnosno niz brojeva. Na primjer, ako je u pitanju zvuk, jači zvuk zapisujemo sa većim brojem, a slabiji manjim brojem. Tačku slike (piksel) jedne boje je jedan broj, druga boja je drugi broj itd. Gdje se pojavljuju ovakvi signali? To je npr. govorni signal koji se sastoji od dva tona kada govorimo recimo samoglasnike a obično tri tona kada govorimo suglasnike. Tokom govora sa svakim glasom mijenja se frekvencijski (tonski) sastav ovih signala. Zatim muzički signali i drugi zvukovi, vibracije (uključujući zemljotrese), radarske signale (grubo rečeno svaki objekat ili dio objekta koji reflektuje signal je jedan ton), sonarni (podvodni signali), mnogi medicinski (signali sa snimcima srca i krvnih sudova, moždanih talasa, ultrazvučnih pregleda itd), signali koje proizvode drugi organizmi, elektronske komunikacije, astronomski signali itd. – objašnjava prof. dr Đurović.
U suštini, kako dodaje profesor dr Đurović, tehnika koju je predložio sve parametre ovakvih signala može da produkuje „odjednom” bez faznog diferenciranja i bez gubitka tačnosti.
- Umjesto da tražimo te parametre mi biramo „alat” (transformaciju) koji najbolje odgovara posmatranom signalu bez prethodne informacije o tom signalu. Rezultati su drastično bolji nego kod tehnika sa faznim diferenciranjem. Ovu smo tehniku nazvali QML (kvazi maksimalna vjerodostojnost). Posebno vrijedi istaći da prije pet, šest godina nijedna agencija za finansiranje nauke nije podržavala ova istraživanja, jer se smatralo da nije moguće ništa bolje od onoga što je do toga momenta postignuto. Međutim, danas je pažnja naučne zajednice ponovo usmjerena na predmetna istraživanja i praktično svake nedjelje pojavljuju se novi rezultati koji su dobrim dijelom motivisani našim istraživanjima – ističe on.
S tim je povezano i dizajniranje estimatora QML, koje dr Đurović objašnjava terminom „procjenjivač”, odnosno metod ili aparat koji treba da procijeni (mjeri) vrijednost neke fizičke veličine što je moguće preciznije.
- Primjena predmeta klase estimatora vezana je za pojave ili signale koje nazivamo frekvencijski modulisanim (FM) odnosno signale koji se sastoje od tonova (frekvencija) koje se mijenjaju brzo tokom vremena posmatranja. Ovakvi estimatori se najviše koriste kod radara i sonara, biomedicinskih snimanja, analize govora i muzike, telekomunikacijama, geološkim istraživanjima... – kaže dr Đurović.
●Što Vas je podstaklo da odete dalje u ovom istraživanju? Da li je u pitanju bio neki konkretan životni problem, rad nekog drugog naučnika, ili jednostavno Vaša znatiželja, naučnički impuls da nema nerješivih problema, da nauka i dalje može napredovati?
- Doktorirao sam na oblasti vremensko-frekvencijske analize ali sam se još tokom izrade teze upoznao sa problemom estimacije FM signala. Intenzivno istraživanje na ovoj temi je počelo prije desetak godina se kolegom iz Kine ali i nekoliko mlađih saradnika sa Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici, prije svega kolegom Markom Simeunovićem. Negdje 2011. mi je postalo jasno da na osnovama tadašnjih tehnika nije moguće ostvariti dalji značajan progres pa sam potražio alternativni pristup. Nakon dvije, tri godine istraživanja našao sam tehniku koju je predložio naučnik iz Australije za drugi problem koji mi je omogućio da razvijem QML estimator.
✈●Da li imate i konkretan odgovarajući patent – instrument kojim bi se i u realnim okvirima Vaše istraživanje moglo upotrebiti u svakodnevnim situacijama?
- Kao što sam rekao ovakve tehnike se dosta koriste u praktičnim istraživanjima. Već dugo razvijamo softver koji bi mogli koristiti praktičari iz drugih disciplina. Jedan doktorant trenutno pokušava da primijeni QML estimator na praktičnom geofizičkom problemu a već smo publikovali radove gdje se ova tehnika može koristiti za prevazilaženje nekih problema kod radara. Osnovno ograničenje je malo kvalitetnih istraživača spremnih da se upuste u ovakvo istraživanje.
●Kako uspijevate u našim okvirima, gdje se ne izdvaja mnogo za naučna istraživanja, baviti naukom, i biti u toku s istraživanjima kolega u svijetu? Kako se dovijate, i što bi trebalo učiniti da dobijete veći prostor i više sredstava?
- Nešto sredstava je izdvojeno prije nekoliko godina za finansiranje velikog broja malih projekata. Značajna sredstva su izdvojena kroz finanasiranje Centra uspješnosti i nekoliko kompetitivnih grantova a nešto se dobija iz evropskih fondova. Na Univerzitetu Crne Gore kao javnoj ustanovi realizacija projekata je veoma komplikovana zbog silne administracije i javnih nabavki. Svaki projekat ima mnoštvo “babica” pa naučne rezultate nije lako „poroditi”. Naučnicima sredstava nikada dovoljno i neophodno je obezbjediti stalni budžetski fond za nauku za finansiranje manjeg broja većih projekata. Međutim, problem finansiranja bih stavio na drugo mjesto, mnogo je važnije je da se odredi što je uopšte uloga nauke i očekivanja od nje u našem društvu.Ž.J.


Svaki čovjek ima svoju frekvenciju

●Možda jedno pitanje koje spada u domen popularnog. Da li svaki čovjek ima svoju frekvenciju, glasovnu i tjelesnu, i ako ima, od čega to zavisi? Koje nam frekvencije gode, a od kojih instinktivno bježimo?
- Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti. Međutim, kada razgovarate preko telefona prepoznajete osobe sa kojima pričamo, jer su frekvencije koje ljudi proizvode jedinstvene za svakog pojedinca zbog specifičnosti govornog aparata. Slično otiscima prstiju su FM signali. Ako tonovi koje proizvodi naše srce i drugi organi nisu jedinstveni za pojedince ipak ukazuju na pojedine bolesti ili druga stanja.