The New York Times: Odisej možda nije postojao, ali jeste imao poštovaoce u drevnoj Itaki

Piše Franc Lic za "Njujork tajms"

Prevedena je na najmanje šezdeset jezika i ima preko tridesetak filmskih adaptacija, među kojima je i verzija Kristofera Nolana, koja je prošle nedjelje počela da se prikazuje u bioskopima širom svijeta.

Je li lukavi kralj koji se dosjetio da napravi Trojanskog konja bio zaista čovjek od krvi i mesa ili samo plod Homerove mašte? Savremeni naučnici, uopšte uzev, ovu epsku dramu smatraju folklorom. Ipak, posljednjih godina, arheolozi koji se bave Itakom pronašli su dokaze, prema kojima su drevni narodi ovu priču drugačije doživljavali. Visoko, na jednom stjenovitom grebenu, naučnici su otkrili ono čime se obožavaoci priče najviše zanose: ruine jednog 2400 godina starog skrovišta sa sitnicima koje ukazuju na to da je kralj Odisej bio obožavana istorijska ličnost.

Ovo nalazište je uklesano u brdu Egzogi, a dugo je bilo poznato kao Homerova škola. Arheolozi su čeprkali po ovom mjestu duže od jednog vijeka i odbacili gotove svaku vezu sa "Odisejom". Iskopavanja iz 1878. godine otkrila su malo toga što bi odgovaralo živopisnim opisima iz Homerovog teksta.

Međutim, od 2018. godine, Janis G. Lolos, arheolog sa Univerziteta u Janjini u Grčkoj, predvodi iskopavanja na tom lokalitetu, nadovezujući se na sistematska istraživanja koja su tamo sprovođena od 1994. do 2011. godine. U izjavi od prošlog ljeta, grčko Ministarstvo kulture dalo je opis epohalnim otkrićima sa tog nalazišta, među kojima je i velika ceremonijalna sala, što je možda bila strateška osmatračnica i očuvana cisterna izgrađena u mikenskom stilu.

Mještani su se dugo pitali jesu li te ruine temelj nekadašnje Odisejeve mikenske palate. Ali, Lolos je skrenuo pažnju na to da njegov tim nije otkrio ništa što bi ukazalo na preostale djelove kompleksa koji datiraju unazas 1200 godina prije Hrista, kada se smatra da su se odvijala Odisejeva putovanja. Ipak, ova ruina premošćava jaz između drevne poezije i istorijskih činjenica. Za Grke iz antičkog doba, Odisej je bio dovoljno stvaran da mu se iskazuje duboko poštovanje i odanost.

"Ova nova otkrića ne služe tome da bolje razumijemo Homerovo bronzano ili gvozdeno doba", kaže Rejčel Kuser, arheolog i istoričar umjetnosti na Univerzitetu u Njujorku, koja nije bila dio projekta. "Zapravo, ona pokazuje kako su stari Grci stvorili izmišljenu homerovsku prošlost."

Odisejon

Homerova škola, koju arheolozi često zovu Odisejon, datira još iz trećeg vijeka prije nove ere, oko 500 godina nakon što je Homer napisao svoje epove, i čitav jedan milenijum nakon što je ovaj junak navodno krenuo na put kući iz rata.

Duboko u zemlji Odisejona, Lolos i njegove kolege su otkrili blago u vidu uglačane crne čaše, nakita i oltara za molitvu. Ali pravo blago krilo se u hiljadama razbijenih djelića grnčarije. Među njima su se nalazile pločice ispisane latinskim i klasičnim grčkim jezikom, što ukazuje na to da je ovo udaljeno mjesto bilo iznenađujuće kosmopolitsko središte.

Tim je pronašao više od stotinu bronzanih i srebrnih novčića iskovanih u polisima širom helenističkog i rimskog svijeta. "To ukazuje na konstantno kretanje moreplovaca, trgovaca i hodočasnika, čak i sa dalekih mjesta, prema Odisejonu na Itaki", kaže Kristina Marabea, arheolog na Univerzitetu u Grčkoj i istraživač na nalazištu. Godine 2022, Marabea je sarađivala sa Lolosom i drugim naučnicima na radu pod naslovom "Novi dokazi o postojanju neolitske Itake".

Na tri različite pločice, ime Odisej je bilo utisnuto ili urezano u glinu. Jedno se prevodi kao "Odisejevo", što ukazuje na to da je mitski junak posjedovao tu zemlju. Na drugom je pisalo "Odiseju" – poklon samom kralju.

Ен Хатавеј, која тумачи Пенелопу у новом филму Кристофера Нолана

-AURELIEN MORISSARD/AP VIA GULIVER

Kolektivno pamćenje

Iako Homerova priča, prema riječima istoričara, nije bila nadahnuta stvarnim Odisejem, ona je ipak ovjekovječila jedno iščezlo doba surovih poglavara iz bronzanog doba, koji su pljačkali prekomorske krajeve, vladali ogromnim kamenim citadelama i kontrolisali široke trgovačke mreže od 1700. do 1050. godine prije nove ere. A mit o Odiseju pomogao je da nastane snažan vjerski fenomen poznat kao kult heroja. Do osmog vijeka prije nove ere, ove regionalne sekte postale su toliko uticajne da, kada je atinski zakonodavac Drakon sastavio prvi zakonik grada, nije samo propisao kazne za smrtnike, već je zakonom obavezao građane da, osim olimpijskih bogova, poštuju i lokalne heroje.

Gotovo jednako mnogo rasprava vodi se i o autoru "Odiseje". Sedam gradova na Mediteranu nadmetalo se za pravo vrijedno hvale da je Homerovo rodno mjesto, a to gorko rivalstvo ovjekovječio je dramski pisac iz 16. vijeka Tomas Hejvud: "Sedam bogatih gradova nadmeće se oko mrtvog Homera/dok je živi Homer prosio svoj hljeb". Drugi istraživači tvrde da su "Ilijada" i "Odiseja" jednostavno previše različite po stilu, tonu i pogledu na svijet da bi ikada mogle proisteći iz istog uma.

Danas dominantno akademsko mišljenje leluja negdje između ta dva stanovišta: nije postojao jedan Homer, već čitav niz njih. Remek-djela koja danas čitamo nijesu nastala iz pera usamljenog genija. Naprotiv, oko osmog vijeka prije nove ere, upravo u vrijeme kada je Grčka prilagođavala feničansko pismo kako bi izgradila sopstveni sistem pisanja, ti tekstovi su sastavljeni iz ogromnog kolektivnog pamćenja.

Prema ovom tumačenju, priče predstavljaju antologije stare vjekovima. Oblikovali su ih takozvani rapsodi; putujući pripovjedači koji su iz magle vremena izvlačili sage, neprestano ih iznova oblikujući kako bi zadržali pažnju svoje publike.

Ali ne slažu se svi s tim.

"Nije me sramota da kažem da vjerujem da je postojao jedan Homer, čak i ako to nije bilo njegovo pravo ime", rekla je Dejzi Dan, autorka knjige "Nit koja fali". "`Ilijada` i `Odiseja` su toliko dobro strukturirane i toliko vješto ritmički udešene da djeluje kao da je jedna osoba odredila tok tih priča." Ona zamišlja Homera ne kao pasivnu relikviju, već kao aktivnog tvorca pisane riječi, vrhunskog urednika koji je žurio da zabilježi prolazni svijet prije nego što je nestao u tišini.

The New York Times: Kako da se Evropa oslobodi američke i kineske tehnologije?

Nigdje nije kao kod kuće

Poslije 20 godina surovog ratovanja i besciljnog lutanja, kralj Odisej se konačno vratio kući, na Itaku. Ili ipak nije?

Čak su i antički istoričari sumnjali u to. U trećem vijeku prije nove ere, geograf Eratosten pozvao je čitaoce da "Odiseju" ne tumače previše doslovno. "Mjesto Odisejevih lutanja pronaći ćete onda kad jež majku nađe", pisao je on šaljivo.

Članak je objavio "Njujork tajms"

c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović