Većina ljudi pravi istu grešku: Ovoliko soli dnevno može ozbiljno da vam ugrozi srce

Mnogi ljudi, međutim, znatno premašuju tu granicu i time povećavaju rizik od razvoja srčanih bolesti. Natrijum je ključan za rad mišića i nerava, ali se višak često dodaje prerađenoj hrani i jelima u restoranima, pa kuvanje kod kuće ostaje najpouzdaniji način kontrole unosa, piše Health.com.

Iako se pojmovi "so" i "natrijum" često koriste kao sinonimi, među njima postoji razlika. Natrijum je mineral koji se prirodno nalazi u nekim namirnicama i jedan je od sastojaka soli, a dodaje se i većini prerađenih proizvoda.

Neophodan je za nekoliko važnih tjelesnih funkcija. Omogućava pravilan rad mišića i nerava, reguliše osjetljivu ravnotežu tečnosti u organizmu, pomaže u održavanju odgovarajuće količine krvi i održava normalan krvni pritisak.

Rizici prekomjernog unosa

Jedna kašičica soli sadrži oko 2.300 miligrama natrijuma, što je preporučena dnevna granica. Za osobe sa hipertenzijom, odnosno visokim krvnim pritiskom, ta granica je još niža i iznosi 1.500 miligrama dnevno.

Podaci pokazuju da oko 90 odsto populacije starije od dvije godine unosi više natrijuma nego što je preporučeno, dok prosječan dnevni unos iznosi više od 3.400 miligrama.

Glavni problem sa viškom natrijuma jeste to što podstiče tijelo da zadržava tečnost. To dovodi do povećanja krvnog pritiska, čime se povećava i rizik od stanja opasnih po život, uključujući hronično visok krvni pritisak, oštećenje bubrega, bolesti srca, srčani i moždani udar.

Postoje tvrdnje da ishrana sa veoma niskim udelom natrijuma može biti štetna, ali to je i dalje predmet naučnih rasprava.

Neka istraživanja ukazuju na to da osobe koje unose manje od 3.000 miligrama natrijuma dnevno mogu imati veći rizik od srčanog ili moždanog udara, kao i srčane insuficijencije, u poređenju sa onima koji unose između 3.000 i 6.000 miligrama.

Uprkos tome, Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) i Američko udruženje za srce (AHA) ostaju pri trenutnim preporukama zbog dokazanih rizika visokog unosa natrijuma.

U nekim situacijama organizmu može biti potrebno više natrijuma nego što nalažu opšte preporuke. To se događa kod pojačanog znojenja, dugotrajnog i intenzivnog vježbanja ili kod određenih bolesti bubrega, poput Bartterovog sindroma. U tim slučajevima obavezno treba razgovarati sa ljekarom.

Veći unos natrijuma može preporučiti i lekar na osnovu konkretnog zdravstvenog stanja.

Veća je vjerovatnoća da spadate u grupu kojoj se savjetuje smanjenje unosa natrijuma ukoliko ste stariji od 50 godina ili imate dijabetes, visok krvni pritisak, probleme sa bubrezima ili hroničnu bolest bubrega.

Oko 70 odsto natrijuma koji prosečna odrasla osoba unese dolazi iz prerađene hrane i gotovih jela.

Na primjer, jedna šolja supe iz konzerve može sadržati više od 900 miligrama natrijuma, dok četvrtina šolje gotovog preliva za salatu ili zamrznutog niskokaloričnog obroka može imati gotovo 700 miligrama.

Najveći dio natrijuma u ishrani dolazi iz:

* hleba i peciva,

* suhomesnatih proizvoda,

* pice,

* mesa i živinskih proizvoda,

* supa,

* sendviča,

* sireva,

* jela sa tjesteninom,

* mesnih jela,

* grickalica.

Svježe i neprerađene namirnice obično sadrže veoma malo natrijuma. Šolja svježeg spanaća sadrži samo 24 miligrama, dok šolja isjeckanog celera ima 81 miligram.

Kuvanje kod kuće najbolji je način za kontrolu unosa natrijuma. Unos možete dodatno smanjiti ako redovno čitate deklaracije i upoređujete proizvode različitih proizvođača, jer se količina natrijuma može značajno razlikovati.

Ishrana bi trebalo da se zasniva na svježem voću i povrću, uz ograničen unos prerađene hrane i jela koja se pripremaju sa gotovim sosovima.

Takođe, u restoranima možete pitati za opcije sa manje soli i podržati inicijative za smanjenje količine soli u menzama i automatima.

Ako imate faktore rizika za bolesti srca, posavjetujte se sa ljekarom ili registrovanim nutricionistom. Stručnjak vam može pomoći da napravite plan za smanjenje unosa natrijuma.

Takav plan može uključivati češće pripremanje obroka kod kuće, umjerenu konzumaciju gotovih jela, izbor suhomesnatih proizvoda i sireva sa manjim sadržajem natrijuma, kao i redovno čitanje deklaracija na svim namirnicama koje kupujete.