Prva predsjednica Vrhovnog kasacionog suda Nata Mesarović i Maja Kovačević Tomić, prvi portparol Specijalnog suda za organizovani kriminal, za N1 su govorile o sudskom procesu za ubistvo premijera Zorana Đinđića koje se dogodilo prije dvije decenije.

Mesarović kaže da nema lijepa sjećanja na to suđenje koje je bilo praćeno brojnim opstrukcijama, a istakla je i da je u to vrijeme, preko posrednika dobijala prijetnje po svoj i život svog sina.

Maja Kovačević Tomić kaže da nije imala direktne prijetnje, ali da su postojali događaji koji se mogu tako tumačiti.

„Bilo je različitih prijetnji i meni i drugim članovima vijeća. Pripadnici organizovanog kriminala ne prijete direktno, niti oni koji su pod njih kontrolom“, rekla je Mesarović u emisiji Newsnight N1 i dodala:

„Jednom sam pred kraj suđenja, kada je trebalo da potpišem presudu dobila poruku da znaju gdje sam ja, gdje je moja vikendica, da znaju gdje stanuje moj sin, koja kola vozi, gdje parkira, itd… I onda znate otprilike vam poručuju – znamo gdje si, vodi računa šta radiš. Te poruke se dobijaju preko posrednika. Ja sam podnijela prijavu u vezi sličnih prijava koje su bile“.

Upitana da li je kao prijetnju doživjela i kada je dok je čitala presudu optuženi Milorad Ulemek Legija na majici imao amblem vuka, ona je objasnila da je to bilo na pretresu gdje su davali završne riječi.

„Drugooptuženi Ulemek na početku pretresa bio je normalno obučen, a u pauzi kada smo se vratili u sudnicu imao je majicu sa aplikacijom vuka. Nije bilo prijatno, bilo je uznemiravajuće neprijatno jer kad pogledate u njegovom pravcu tako su navježbani ti mišići grudi da se čeljusti vuka otvaraju. Pitala sam ga da li je to upućeno vijeću i odgovorila sam mu da se ne plašimo“, rekla je Mesarović.

Ona je, međutim, dodala da je Ulemek tražio da ne bude prisutan na davanju završnih riječi na suđenju za ubistvo Đinđića i da je to više bila prijetnja postupajućem tužiocu Jovanu Prijiću koji je dan prije toga dao završnu riječ za koju je optuženi procijenio da mu ne odgovara.

Maja Kovačević Tomić kaže da nije imala direktne pretnje, ali da je bilo događaja koji su se mogli tako tumačiti.

„Bilo je događaja koji praktično predstavljaju prijetnju. Imala sam policijsko obezbjeđenje i došli su pred kuću po mene. Dok su čekali da izađem iz zgrade pored kola policijskih prošlo je vozilao sa tamnim staklima bez registarskih tablica i kroz djelimično otvoren prozor neko je policajcima rekao da 10 takvih kao što su oni neće moći da mi pomognu i udaljili su se“, prisjeća se Kovačević Tomić.

Mesarović o samom toku suđenja kaže da ga se ne sjeća često i ne podsjeća na njega jer to nisu „neke lijepe uspomene“ zbog svega što je pratilo predmet.

Ističe da je predmet bio težak, da su okolnosti u društvu bile jako teške, „tako da nisu baš neka lijepa sjećanja.

Maja Kovačević Tomić navodi da je početak suđenja proparaćen bezbrojnim opstrukcijama, da branioci optuženih nisu birali sredstva da suđenje zaustave, da je podnijeto „bezbroj“ zahtjeva za izuzeće…

Desila su se, kako podsjeća, tokom suđenja i dva ubistva – prvog svjedoka saradnika Zorana Vukovića i očevica iz Admirala Geprata Kuja Kriještorca.

Mesarović ističe da je nisu svi mediji bili na strani Specijalnog suda, kao i da nije samo ministar pravde prijetio ukidanjem suda.

„Prva postava Specijalnog suda iznijela je veliki teret i riješila najgore predmete iz vremena Miloševićevog režima“, rekla je Mesarović i dodala daje jedan dobar dio opozicije bio na strani tog tijela koji traži ukidanje Specijalnog suda, a i dobar dio vrha pravosudne vlasti bio je „na temi da to može da sudi svaki sudija“. „Advokati su pričali da nisu dobre sudije, radilo se sve da se uruši ugled suda i da se dovede da se predmeti raspu“, kaže.

Ona dodaje da se radilo na tome da nikada ne bude donijeta presuda za ubistvo Đinđića.

Govoreći o političkoj pozadini ubistva premijera, ona je istakla da je pitanje šta mediji smatraju pod političkom pozadinom. „Mislim da je došlo do zabluda i svi misle da je lako i da se zna ko je u pitanju – opoziciona strana koja je osporavala kredibilitet vlade na čijem čelu je bio Đinđić.

„Mi smo pokušavali na pretresu da saslušanjem svih ljudi da saznamo ko su nalogodavci, ali se to nije dogodilo“, rekla je Mesarović i dodala da u predlogu koji je podnio advokat Srđa Popović nije pružen nijedan drugi dokaz i da su se u njemu samo nalazile izjave Čedomira Jovanovića, Bebe Popovića i bivšeg šefa DB-a Gorana Petrovića.

I Maja Kovačević Tomić kaže da sud ne može da se bavi ničim čega nema u optužnici i da se ona odnosila na 12 lica koja su osuđena za ubistvo premijera koje jeste politički čin i bio je politički motivisan – da se zaustavi borba protiv organizovanog kriminala i saradnja sa Haškim sudom.

„Ko je sve znao da se priprema atentat mogli smo ponešto da čujemo tokom suđenja. Dejan Milenković Bagzi spomenuo je neke političare koji su imali saznanja ali sud se nije mogao baviti time. Majka i sestra Zorana Đinđića podnijele su prijavu protiv ta dva političara i Srđa Popović je još protiv nekih ljudi to sve predao iužilaštvu. A da li je bilo šta utvrđeno… Sud nije mogao time da se bavi“, kaže.