Antikomunistička represija u Kraljevini Jugoslaviji i okupiranoj Srbiji (8): Komesarska uprava – produžena ruka okupatora

Prva kolaboracionistička uprava u Srbiji bio je Savjet komesara, na čelu sa Milanom Aćimovićem. Riječ je o administrativnom tijelu koje je uglavnom imalo tehnički karakter i bilo lišeno mogućnosti vođenja sopstvene politike ili donošenja bilo kakvih značajnijih samostalnih odluka u odnosu na okupatora. Komesarska uprava u svemu je predstavljala samo produženu ruku njemačke okupacione uprave. Većinu članova Savjeta komesara činili su političari nižeg ranga ili priznati stručnjaci iz različitih oblasti, koji su svojim obrazovanjem, privatnim ili poslovnim vezama bili vezani za njemački prostor. Budući da je okupator raspustio političke stranke i zabranio politički život u zemlji, sa ličnostima koje su preuzele dužnost komesara pregovaralo se lično – oni nijesu bili delegirani od svojih predratnih partija niti birani u demokratskoj proceduri.

Uprkos heterogenosti personalnog sastava Savjeta komesara primjetno je bilo učešće i značajniji uticaj dvije kompaktne grupacije: članova pokreta Zbor i grupe nekadašnjih saradnika Milana Stojadinovića, okupljene oko samog Aćimovića. Ni Savjet komesara, ni tzv. "Vlada narodnog spasa", koja ga je naslijedila, nijesu imali politički legitimitet, niti su svojim sastavom i politikom odražavali preovlađujuće političke stavove u Srbiji. Nijesu sve ličnosti koje su prihvatile vršenje dužnosti u ovim kolaboracionističkim upravama bile ideološki bliske okupatoru, a velike razlike postojale su i u pogledu trajanja i intenziteta kolaboracije. Na prirodu saradnje sa okupatorom, ali i odabir ličnosti kojima će njemačka uprava ponuditi vođenje domaćih ustanova, u velikoj mjeri uticao je razvoj ratne situacije, koja se, i u okupiranoj Srbiji, ali i u cijelom svijetu, korjenito izmijenila u ljeto 1941. godine, nakon napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez. Njemačka okupaciona politika u Srbiji u cjelini se može ocijeniti kao rigidna, stroga, represivna i eksploatatorska, duboko prožeta nepovjerenjem prema lokalnom stanovništvu i upravi. Od domaćeg stanovništva zahtijevala se potpuna pokornost, disciplina i marljiv rad, čije je plodove uglavnom ubirao okupator. Totalitarni karakter nacističke ideologije i politike prelivao se, u periodu 1939–1945. godine, i na okupirane teritorije širom Starog kontinenta. Tako su u Srbiji, odmah po uspostavi okupacionog sistema, uvedene brojne restriktivne mjere: ukinuta je sloboda javnog okupljanja i djelovanja, raspuštena su ili suspendovana brojna društva i organizacije, uvedena je višeslojna i veoma stroga cenzura štampe i potpuna kontrola protoka informacija. Raspolaganje prirodnim i industrijskim resursima takođe je bilo pod kontrolom Njemaca, i u cjelini podređeno interesima izdržavanja okupacione sile i podržavanja njemačkih ratnih napora. Sve pomenute mjere, zajedno sa užasavajućim posljedicama Aprilskog rata – masovnim razaranjima infrastrukture i stambenih zgrada, kao i odvođenjem desetina hiljada muškaraca u ratno zarobljeništvo – proizvodile su ozbiljne posljedice na svakodnevni život u okupiranoj Srbiji.

Antikomunistička represija u Kraljevini Jugoslaviji i okupiranoj Srbiji (7): Popivoda i Babović – ''heroji ćutanja''

Inflacija je bila ogromna, veoma brzo je došlo do nestašice najnužnijih namirnica i industrijskih proizvoda, hrana je racionisana i na "crnoj berzi" dostizala je nevjerovatne cijene, konstantne su bile nestašice ogreva, ljekova, kvalitetne odjeće i obuće. [...]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)