Još istog

Još Istog

-FOTO: NEDA RADULOVIć-VISWANATHA/Пешчаник

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

SLUŠAJ VIJESTI

Još istog

Kad im se ukazala prilika, glasači Mejkerfilda nisu oklijevali. Glasali su istovremeno za smjenu Kira Starmera i protiv Najdžela Faraža.

Piše: Tarik Ali   

 

Izlaznost je bila nešto ispod 59 odsto, dakle vrlo visoka za engleske dopunske izbore. Laburistički kandidat Endi Bernam osvojio je 55 odsto glasova (bezmalo 25.000), Reformska stranka 35 odsto (15.696) a Obnovimo Britaniju, stranka koju podržavaju konzervativci i koja kvari račune reformistima, 7 odsto (3.111). Bernamu, bivšem blerovskom poslaniku, huškaču na rat u Iraku, ministru zdravlja u vladi Gordona Brauna, koji je napustio Korbinov kabinet u sjenci da bi izgradio sopstvenu političku bazu kao gradonačelnik Šireg Mančestera, pomogao je da u Mejkerfildu pobijedi sadašnji poslanik Džoš Sajmons, i sam čedo stranačkog kluba Laburisti zajedno, koji je najprije odigrao važnu ulogu u smeni Džeremija Korbina i onda je promovisao Starmera. U jednom trenutku se činilo da je pretjerao kada je nametnuo sivu eminenciju Pitera Mendelsona, Epštajnovog prijatelja, za britanskog ambasadora na dvoru Donalda Trampa. Ali zahvalni Bernam će Sajmonsu i njegovim prijateljima obezbijediti stalni pristup rezidenciji britanskog premijera u Dauning stritu broj 10.

Starmer ne može baš ničim da se pohvali. Politički nefunkcionalan, postavljen je na čelo stranke posle Korbinovog poraza 2019. i posle pravne karijere u Sjevernoj Irskoj i u Krunskom tužilaštvu, gdje se dodvoravao ljudima na vlasti. Tu ružnu priču opširno je ispričao Oliver Iglton u knjizi Projekat Starmer (The Starmer Project, 2022), a kasnije su je, forenzički podrobno, ispričali i Gejbrijel Pogrand i Patrik Magvajer u knjizi Uđite (Get In, 2025) i Pol Holden u Prevari (The Fraud, 2025). Na izborima u julu 2024, podijeljena desnica (torijevci 24 odsto, reformisti 14 odsto) obezbijedila je Starmeru većinu od 34 odsto. Savjetnici novog premijera, predvođeni Mendelsonovim štićenikom Morganom Meksvinijem, predlagali su šefu da se javno ulizuje Faražu i da ga pobijedi na njegovom terenu. Taj posao je obavila jedna režirana fotografija: premijer je u Donjem domu prišao Faražu i rukovao se s njim. Tako je otuđio od sebe mnoge članove sopstvene stranke.

Uslijedila su isključenja laburističke ljevice, napadi na dječje dodatke, na pomoć penzionerima za kupovinu goriva i faražovska retorika o imigrantima ("Ostrvo stranaca"), umotana u priču o budžetskoj štednji. U skladu s prethodnom torijevskom vladom, za ministarku unutrašnjih poslova postavljena je Šabana Mahmud, žena iz manjinske zajednice, sa zadatkom da progura duboko reakcionarnu politiku o rasi i građanskim slobodama.

Još istog

Tarik Ali   

-SRDJA BOLJEVIC

Liberalni mediji, oduševljeni čistkom ljevice, svesrdno su podržali Starmera. A on je svesrdno podržao izraelski genocid u Gazi. Laburistički premijer podržao je uskraćivanje vode, struje, hrane i ljekova palestinskom narodu. Ako je imao nešto protiv ubijanja žena i djece, to je zadržao za sebe. Državni aparat i nadzorni kapaciteti RAF-a aktivno su pomagali u genocidu. Starmerovu sramnu servilnost prema Odboru jevrejskih poslanika podražavali su članovi kabineta Kuper, Lami, Striting i više od 100 laburističkih poslanika koje je Mendelsonova banda nametnula lokalnim strankama.

Da uzmemo mjeru Mendelsonovim implantatima: čak i laburistički lojalisti Robin Kuk i Kler Šort povukli su se iz Blerovog kabineta kad je uveo zemlju u rat sa Irakom uprkos volji većine građana, uz pomoć nebrojenih laži svog menadžera za medije Alistera Kembela (i lavež pasa rata kao što je Bernam). Nijedan laburistički poslanik nije dao ostavku zbog odnosa Starmerove vlade prema Palestini ili prema korišćenju američkih vojnih baza u Velikoj Britaniji za napad na Iran. Naprotiv: isključeni korbinisti – Džon Mekdonel i kompanija – osramotili su se tako što su dopuzili natrag u parlamentarnu laburističku stranku.

Starmer se postarao za to da nema šta da se bira ni na jednom nivou između ekstremno centrističkih stranaka u parlamentu: Laburističke, Konzervativne i Liberalno demokratske. Pošto je britanska privreda stagnirala i pošto je rejting laburista pao na sadašnjih 18 odsto, Zeleni su napredovali od jula 2025. i ovog proljeća stigli do 16 odsto. Udruženi kratkotrajnom nadom u novi korbinovski pogon, otkrili su znatno biračko tijelo lijevo od laburista. Pošto su proučili predviđanja fokus grupa, u drugoj polovini 2025. Maksvinijevi ljudi su gurnuli Starmera u niz polukružnih skretanja: pomoć penzionerima za kupovinu goriva, dječji dodatak, antimigrantske digitalne lične karte. Ništa nije pomoglo. U kombinaciji s njegovim drvenim držanjem i nesposobnošću da se brani u parlamentu, njegova kolebljivost samo je uvećala opšti prezir prema njemu. Sada je otišao. Šuška se da mu je Barnam ponudio posao u kabinetu. Ja bih ga preporučio za ministra neistine.

Da li će novi momak sa sjevera postići bolji rezultat u ekonomiji i prodrmati "tržišta"? Teško. Da li će unijeti promjene u britansku spoljnu i odbrambenu politiku? Ništa na to ne ukazuje. Treba imati na umu i činjenicu da socijaldemokratske stranke opadaju u većem dijelu zapadne Evrope. Laburisti ne tonu sami i razlozi su svuda isti: potpuna kapitulacija pred tržištima i američkom politikom na Bliskom istoku i drugdje. Ne treba pogrešno tumačiti Bernamovu pobjedu na dopunskim izborima na sjeveru Engleske. Smjena na čelu laburista ne najavljuje nikakvu stvarnu promjenu za zemlju i njen položaj u svijetu.

 

NLR Sidecar, prevela Slavica Miletić

peščanik.net

(Autor je istoričar, romanopisac, filmski režiser, politički aktivista i komentator)

 

 

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"

 

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

Komentari ()

IZBOR UREDNIKA