PLjEVLjA – U prilog činjenici da se još ne nazire završetak radova na objektu pljevaljskog Doma kulture svjedoči podatak da mališani koji su krenuli u školu 2007. godine, kada je rekonstrukcija počela, završavaju osnovno školsko obrazovanje, a da nijesu bili u prilici da vide kako izgleda čitaonica ili stalna muzejska postavka. U junu ove godine navršiće se osam godina otkad su počeli radovi na objektu, a Narodna biblioteka „Stevan Samardžić”, Zavičajni muzej Pljevlja, kao i mnoga druga udruženja iseljeni na privremene lokacije. Te 2007. godine predstavnici lokalne vlasti na čelu sa DPS-om saopštili su da će radovi na „hramu kulture” biti završeni najkasnije do kraja godine.
Međitim, vrijeme je prolazilo, milioni eura su potrošeni u izgradnju koja nije privedena kraju, a ustanove koje su bile nosioci kulturnog života u Pljevljima polako su slabile.
Iako će se jednog dana možda i izračunati šteta pričinjena neplanskim trošenjem novca za izgradnju objekta Doma kulture, ostaće nesagledive posledice zbog činjenice da su brojne generacije stasale bez gradske biblioteke i čitaonice, bez izložbi i raznih postavki Zavičajnog muzeja.
Direktorka biblioteke „Stevan Samardžić” Stanojka Ljiljanić kaže da ta ustanova i dan-danas ima status privremeno iseljene što je nedopustivo.
– Naša biblioteka ima dugu tradiciju i spada u red razvijenih biblioteka ovog tipa u Crnoj Gori. Nedopustivo je da svih ovih godina građani nemaju čitaonicu gdje mogu da pročitaju dnevnu štampu, koriste internet i sve druge usluge koje biblioteka može da ponudi.... Ljudi se sa nostalgijom sjećaju vremena kada je odlazak u biblioteku predstavljao poseban doživljaj. Više puta je tokom ovih sedam godina konstatovano da biblioteka radi na privremenoj lokaciji i da niko ne vodi računa o problemima sa kojima se susrećemo u radu... Izgubili smo svaku nadu u povratak u Dom kulture – kazala je Ljiljanićeva.
Prema njenim riječima, zbog činjenice da su smješteni u prostorijama nekadašnje Vojne fabrike na periferiji grada, stariji korisnici su uskraćeni za usluge biblioteke jer je daleko i nijesu svi u mogućnosti da plaćaju taksi prevoz. Vanredni uslovi rada nametnuli su skraćeno radno vrijeme, a udaljenost objekta u kome je smještena biblioteka dovela je do opadanja interesovanja čitalačke publike.
– U 2014. godini imali smo oko 700 registrovanih članova, a biblioteka je na staroj lokaciji brojala preko 1.000 članova. Knjižni fond nije adekvatno zaštićen, prostorije u kojima je smješten nijesu osvijetljene, ne griju se... Sad imamo i problem oko smještaja novih publikacija. Za ovih sedam godina nabavili smo preko 13.000 naslova, pa su radnici biblioteke prisiljeni da znatan dio knjižnog fonda skladište u pomoćnim prostorijama, gdje su knjige izložene vlazi – pojašnjava Ljiljanićeva, i dodaje da za zaposlene poseban problem predstavljaju uslovi rada.
– Zaposleni na pozajmnom odjeljenju rade na temperaturi koja jedva prelazi 10 stepeni, prostor je ogroman, mračan, djeluje depresivno i nije predviđeno da se grije na struju.
Stalno imamo problem sa instalacijama, postoji opasnost da zbog preopterećenja dođe do požara. Tokom godine planiramo COBISS3 pozajmicu, elektronsko zaduživanje, razduživanje i evidentiranje članova, a da bi se to postiglo biblioteka mora da bude postavljena po zadatom modelu, da ima fizički odvojena odjeljenja, čitaonicu i da se taj prostor umreži – pojašnjava Ljiljanićeva.
Da je stanje teško otkad ne radi Dom kulture, potvrđuju i u Zavičajnom muzeju, gdje je poslednja izložba urađena u aprilu 2007. godine. Smješteni u dvije prostorije Crvenog krsta, predstavnici Zavičajnog muzeja rade na poslovima koje je moguće uraditi u sadašnjim prilikama i priželjkuju što prije prelazak na stalnu lokaciju.
– Stalnu postavku nije moguće imati jer za to nemamo uslova. Nije moguće ni da nam u posjetu dolaze školarci i da se na taj način upoznaju sa nasleđem svog kraja. Jedino imamo mogućnost da radimo na terenu – kaže vršilac dužnosti direktora Zavičajnog muzeja Branko Banović.
U čitavoj priči oko radova na objektu Doma kulture, kao i vraćanjem njegovih nekadašnjih stanara, trebalo bi podsjetiti i da je nedavno po treći put poništen tender za završne radove i da je neophodno da prođu oko tri mjeseca da se raspiše novi tender i eventualno izabere izvođač radova. Za neophodne radove predviđen je rok od pet mjeseci, što u uslovima pljevaljske klime, gdje je građevinska sezona jako kratka, navodi na sumnju da useljenja u rekonstruisani objekat neće biti ni ove godine. Prema procjenama lokalne uprave, rekonstrukcija Doma kulture koštaće oko šest miliona eura, a dosad je potrošeno više od četiri miliona. B. Je.
Rovčanin: Posao za tužioca
Odbornik Demokratskog fronta Nikola Rovčanin podsjeća da je trošenje novca na radove na Domu kulture jako sumnjivo, da su milioni potrošeni, a da poslovi nijesu završeni i da sve to treba da ispita tužilaštvo.
– Postavlja se pitanje gdje je otišao toliki novac i koliko će na kraju po metru kvadratnom prostora koštati rekonstrukcija Doma kulture. Inače, priča oko Doma kulture samo je jedan od primjera koji je stepen neozbiljnosti DPS-a prema građanima Pljevalja. Te 2007. godine kada su radovi počeli, dato je obećanje da će biti završeni do kraja godine, ali od toga nije bilo ništa. Tadašnji menadžer opštine Igor Golubović u više navrata davao je obećanja da će radovi biti „uskoro završeni”, ali se to nije desilo. Sada Igor Golubović sa pozicije odbornika DPS-a daje sebi za pravo da prethodnu vlast opozicionih partija naziva neodgovornom što je prosto neprihvatljivo – ističe Rovčanin.
Oštećenja niko ne popravlja
Na Domu kulture i to na rekonstruisanom dijelu već su vidna brojna oštećenja. Ona su najuočljivija na krovu i na fasadi objekta. Oštećenja su nastala prije nekoliko godina i niko i ne pokušava da ih popravi.