Poslanici Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić, Nebojša Medojević, Milan Knežević i Janko Vučinić predložili su izmjene i dopune Zakona o sprečavanju sukoba interesa, kojim se definiše nezakonito stečena imovina javnih funkcionera. Poslanici su predložili da Skupština po skraćenom postupku usvoji predložene izmjene kojima se definiše da svaki podnosilac izvještaja o svojoj imovini garantuje pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovrnošću tačnost i ažurnost podataka.
Kako predlažu poslanici DF-a, poreska evidencija javnih funkcionera u smislu ovog zakona bila bi javni dokument.
–Svaka imovina koju su javni funkcioner i članovi njegove uže porodice stekli u vrijeme trajanja mandata i vršenja javne funkcije, kao i dvije godine nakon prestanka vršenja funkcije, a koja nema pokriće u prijavljenim prihodima nadležnoj poreskoj administraciji i Komisiji za sprečavanje sukoba interesa, ili koja nije prijavljena kao imovina javnog funkcionera i članova njegove uže porodice, smatraće se protivzakonito stečenom imovinom. Komisija je dužna da odmah obavijesti vrhovnog državnog tužioca o saznanjima da postoji osnov sumnje o nezakonito stečenoj imovini javnih funkcionera – navodi se u predloženom aktu poslanika DF-a.
Oni su podsjetili da je Zakon o sprečavanju sukoba interesa više puta mijenjan, što, kako smatraju, pokazuje da se radi o propisu koji je podložan političkom uticaju interesno povezanih struktura koje žele da sačuvaju postojeće mehanizme uticaja.
–Zbog nedostatka političke volje aktuelne vlasti da izgradi i efikasno primjenjuje sistemske mehanizme za otkrivanje, krivično gonjenje i presuđivanja u slučajevima visoke korupcije, postoji osnovana sumnja da je određeni broj visokih funkcionera vlasti zloupotrijebio svoje funkcije u cilju sticanja enormne imovine u zemlji i inostranstvu. Stoga cijenimo da je kroz izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa nepohodno definisati mehanizme koji će pomoći policiji, poreskim organima i tužilaštvu da efikasnije lociraju imovinu stečenu korupcijom, za koju javni funkcioner nema pokriće u prijavljenim prihodima ili je uopšte nije ni prijavio – navodi se u obrazloženju predloga zakona.
Predlagači su ukazali da je ustavni osnov za donošenje ovog zakona zasnovan na odredbi člana 16, stav 1, tačka 5 Ustava Crne Gore kojim je propisano da se zakonom uređuju pitanja od interesa za Crnu Goru.
–Korupcija će uvijek cvjetati u mraku totalitarizma, autoritarnosti i diktature, dakle u onim režimima koji vlast daju isključivo manjini koja ne polaže račune nikome. Po definiciji, apsolutizam i diktatura vezani su manjim brojem etičkih obzira nego demokratija – citirali su predlagači dobitnika Nobelove nagrade Oskara Arijasa Sančeza.
U obrazloženju predloga zakona koji su četvorica poslanika DF-a dostavili predsjedniku Skupštine navodi se da je nepristranost u obavljanju javnih poslova, koji se obavljaju u opštem interesu, pretpostavka pravednog i zakonitog ustrojstva državne vlasti.
–Prateći razvoj mehanizama, procedura i institucija koje nadgledaju zloupotrebe vlasti, može se zaključiti da je razvoj demokratskih institucija u zemljama razvijene demokratije identičan razvoju sistema kontrole. Međutim, kao što Arijas ukazuje, korupcija se najbolje može razotkriti i napasti u demokratiji. „Korupcija može biti sagledana i uništena jedino u ambijentu pluralizma, tolerancije, slobode govora i bezbjednosti pojedinca, a takav ambijent samo demokratija može garantovati.” Proces konsolidovanja demokratskih institucija i demokratskog društva je težak i dugotrajan, a korumpirani režim, ili čak i utisak da je režim korumpiran, može usporiti ili čak presjeći taj proces. Korupcija ima dva oblika: jedno je „velika korupcija”, kojom se bave elite, a drugo je „mala korupcija”, kojim se bave birokrate. Oba ta oblika su štetna za demokratiju, ali velika korupcija može biti naročito težak problem zato što stvara i podstiče opštu atmosferu cinizma i prepuštanja hirovima. U suštini, velika korupcija priziva i malu. Dugoročna kombinacija tih dviju vrsta korupcije može dovesti do ekonomske, socijalne i političke paralize. Iz tog razloga, napori za borbu protiv široko rasprostranjene korupcije moraju udarati prvo i najjače u sam vrh vlasti – piše u orazloženju predloga zakona.
Predlagači smatraju da Skupština mora biti uključena u svaki napad na korupciju.
–Zakonodavna vlast je onaj presudni stub na koji se mora oslanjati cjelokupna borba protiv korupcije, i velike i male. Naime, Skupština će razmatrati i usvajati antikorupcione zakone, a i nadgledati Vladu. Zakonodavci mogu podsticati svijest građana o visokoj cijeni korupcije i o načinima borbe protiv nje. Međutim, da bi oni tu borbu efektno vodili, prvo moraju da počiste sopstvene kuće. U tom cilju, moraju uspostaviti standarde službenog ponašanja koji će obavezivati njih same, dakle pravila koja skiciraju i podstiču ispravno ponašanje. Standardi ugrađeni u ta pravila odražavaju konsenzus društvenih očekivanja, a bez toga zakonodavci nemaju čime da se rukovode u svom ponašanju, a ni javnost nema na osnovu čega da mjeri ponašanje svojih predstavnika – ukazali su predlagači izmjena Zakona.
A.T.
Minimalizovati nepošteno ponašanje
Predlagači smatraju da se mora stvoriti skup standarda koji propisuju kako se funkcioneri moraju ponašati, kao i način njihovog sprovođenja, „kako bi se minimalizovalo nepošteno ponašanje u vršenju javnih funkcija“.
–Problem nije u tome da su političari i funkcioneri neizbježno korumpirani, niti da to moraju neizbježno postati, nego prije u tome da ih priroda njihove pozicije u društvu stalno baca u teške etičke dileme. Oni moraju stalno da donose odluke pri kojima se opredjeljuju između dva ili više suprotstavljenih interesa – nacionalnih, svoje izborne jedinice, političkih i ličnih. Tu teškoću pojačava činjenica da većina funkcionera ima i neke svoje poslovne interese u privatnom sektoru, zbog čega vječito „mijenjaju kape” na svojoj glavi, nastupajući sad kao nosioci jednog, potom kao nosioci drugog, i tako bez prestanka. Osim toga, na funkcionere intenzivno motre mediji, nevladine organizacije, i uopšte javnost –ukazuju predlagači izmjena Zakona o sprečavanju sukoba interesa.
Nijedna zemlja nije imuna na korupciju
U obrazloženju predloga zakona navodi se da neetičko ponašanje nekolicine može da baci sjenku na cijelu jednu instituciju, koja zbog toga može da bude sagledana kao dio problema umjesto kao dio rješenja. Mandić, Medojević, Knežević i Vučinić ukazuju da su zloupotrebe česte u zemljama u tranziciji ili u razvoju, te da nijedna država nije imuna na tu vrstu problema.
–Na primjer, etički skandali u Irskoj i u Ujedinjenom Kraljevstvu doveli su do masovnih reformi pravila o parlamentarnoj etici. I američki kongres je imao svakojake skandale, iako ima već više od 200 godina demokratske tradicije i kompleksni skup pravila o etici, smišljen da onemogući nepoštene radnje. U Australiji, parlamentarni etički skandali 1997. i 1998. godine doveli su do rekordno niskog povjerenja javnosti u javne službenike – podsjećaju predlagači.