PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Prenosimo i dio iz intervjua dr Kostića beogradskom nedjeljniku „Pečat” od 28. juna 2010. godine, koji se takođe nalazi u njegovoj knjizi:
Pitanje: U kojoj mjeri je urušavanje Rusije 1991. godine uticalo na događaje na Balkanu? Da je Rusija kojim slučajem bila snažnija, da li bi se rasparčavanje SFRJ odvijalo na neki drugi način, u svakom slučaju povoljniji po Srbiju?
Odgovor: Da je Rusija 1991. godine bila snažnija, ne bi došlo do rasparčavanja SFRJ. Međutim, razbijanjem SSSR-a došlo je do debalansa snaga na međunarodnoj sceni. Rusija je prolazila kroz težak period svoga bitisanja. Sjedinjene Američke Države, zaokupljene krupnim problemima na Bliskom i Srednjem Istoku, prepustile su Evropskoj zajednici, da se bavi Jugoslavijom. Njemačka, koja je rušenjem Berlinskog zida preko noći postala prvorazredna evropska sila, iskoristila je trenutak: umjesto da djeluje u pravcu mirnog rješavanja jugoslovenske krize podstakla je i podržala separatističke snage u Sloveniji i Hrvatskoj i svojim odlukama ubrzala izbijanje građanskog rata na ovim teritorijama. Zato sam 1991. i kasnije u Haškom tribunalu tvrdio da Francuska i Engleska u tim danima nijesu bile zemlje De Gola i Čerčila, nego zemlje Petena i Čemberlena. Sjećam se da se u toku trodnevne neizvjesnosti oko sudbine Gorbačova 1991. Stjepan Mesić nije pojavljivao u Predsjedništvu SFRJ, da bi nakon toga, na prvom našem okupljanju u Predsjedništvu, zadovoljan ponašanjem Jeljcina, zajedljivo komentarisao moje ponašanje u tim danima.
Pitanje: Kako ocjenjujete ulogu Slobodana Miloševića u dešavanjima na prostorima bivše Jugoslavije?
Odgovor: Haško tužilaštvo optužilo je Slobodana Miloševića za otpočinjanje rata, postojanje „udruženog zločinačkog poduhvata”, etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, formiranje „Velike Srbije”, veliki broj ratnih zločina, nepoštovanje običaja rata i brojne druge prestupe koji su se desili 1991. i 1992. godine na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a kasnije i za ratna dešavanja na Kosovu. To mi je dalo povoda da u toku moga svjedočenja u Haškom tribunalu izjavim da vjerujem da bi Tužilaštvo Miloševića optužilo i za pojavu cunamija, da se isti desio prije utamničenja Slobodana Miloševića. (Cunami, koji se prije moga svjedočenja desio, odnio je preko 200 hiljada žrtava). Istovremeno, kazao sam da očekujem da Tužilaštvo optuži Tonija Blera (britanskog premijera) za sva ubistva, silovanja i provalne krađe koje su se desile prethodne noći u Londonu.
Naime, u sudskom procesu protiv Slobodana Miloševića, nepobitno je dokazano da nije bilo „udruženog zločinačkog poduhvata” niti Plana „Velike Srbije”, da nije bilo etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, nego da su upravo Srbi protjerani sa teritorije Hrvatske u kojoj je učešće Srba sa 12,4 odsto prije rata, svedeno na svega 4,2 odsto poslije rata, da je svaka mjera Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bila izazvana prethodnim odlukama vlasti u Hrvatskoj i muslimansko-hrvatskih vlasti u Bosni i Hercegovini, da se radilo o samoorganizovanju Srba na tim teritorijama.
Slobodan Milošević je ostao dosledan stavu da se traži put: za mirno rješavanje jugoslovenske krize, da se nijednoj republici ili narodu ne osporava pravo na samoopredjeljenje uključujući i pravo na odcjepljenje, ali na ustavan način, da se snagom JNA neće mijenjati politička i državna rukovodstva u republikama, da se, ako bude neophodno, JNA upotrijebi u cilju fizičke zaštite ugroženog srpskog naroda u Hrvatskoj, da se, ako bude neophodno, JNA upotrijebi radi deblokade 25 hiljada pripadnika JNA i članova njihovih porodica, koje su blokirale paravojne formacije Hrvatske u kasarnama koje su se u mirnodobskim uslovima nalazile na teritoriji Hrvatske i da se od Jugoslavije sačuva onoliko koliko je moguće. To je bio i stav četiri člana Predsjedništva SFRJ, koji su se zalagali za jugoslovensku opciju.
Milošević i ja, različito smo gledali na definisanje ustavnih osnova za konstituisanje Savezne Republike Jugoslavije. On je napravio kompromis, koji mu je nametnut od strane ondašnjeg crnogorskog rukovodstva. Prihvatio je rješenja koja ja nikada ne bih prihvatio. To sam kazao u svom svjedočenju u Haškom tribunalu. Ta su rješenja ponovo vodila formiranju hibridne države sa mnogo konfederalnih elemanata.
Slobodan Milošević je bio harizmatična ličnost sa nesporno najjačim političkim autoritetom i uticajem. Bio je nezaobilazni sagovornik i glavni pregovarač sa međunarodnim predstavnicima u svim fazama rješavanja jugoslovenske krize. U zaključenju Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Milošević je predstavljao srpski narod Bosne i Hercegovine uz saglasnost Sinoda Srpske pravoslavne crkve i najodgovornijih predstavnika srpskog naroda BiH.
(NASTAVIĆE SE)
Knjiga „Nijesam pogazio zakletvu” može se kupiti u podgoričkim knjižarama Matice srpske – Društvo članova u Crnoj Gori, Narodne knjige i u Gradskoj knjižari.