Praznik Svete trojice obilježen je juče u Pljevljima, Plavu, Bijelom Polju i Baru. Prema vjekovnoj tradiciji, na Trojičin dan, u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske, održana je litija na vrhu planine Rumije, gdje su vjernici iznijeli krst Svetog Jovana Vladimira.
Barsko sveštenstvo, u ranu zoru, služilo je svetu liturgiju u crkvi Svete trojice na vrhu planine, u prisustvu velikog broja Barana i njihovih gostiju iz drugih krajeva Crne Gore, Rusije, Srbije i Republike Srpske.
Kao i prethodnih godina, među vjernicima najviše je bilo mladih, koji su, kako kažu, sa lakoćom savladali strme padine Rumije.
U crkvi Svete trojice na vrhu planine, u prisustvu oko 300 Barana i njihovih gostiju iz drugih krajeva Crne Gore, regiona i Rusije, paroh barski otac Jovan Plamenac služio je svetu liturgiju.
U subotu veče vjernici su se okupili ispred sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira na Topolici, odakle su organizovano krenuli prema crkvi Svetog Nikole u selu Mikulići, u podnožju Rumije, gde je služeno praznično bdenije. U noći između subote i nedjelje oko dva sata, od manastira Sv. Sergija Radonješkog litija je krenula do vrha Rumije.
Praznik je obilježen i u Pljevljima. U pljevaljskom manastiru Sveta trojica episkop Joanikije je naveoda je ovaj praznik rođendan crkve i da je silaskom Svetog duha na apostole crkva počela da živi i da je od tog vremena, pa sve do današnjeg dana Sveti duh prisutan. Vladika je tokom praznične besjede istakao i značaj pljevaljskog manastira.
– Rođendan crkve nije Božić, kada je Isus Hristos primio ljudsko tijelo, niti Veliki petak, kada je postradao, već upravo današnji dan – kada je Sveti duh sišao na apostole – rekao je vladika Joanikije i istakao da je neophodno da se srpski narod sve više okuplja oko Hristove crkve.
Poručio je da je neophodno poštovati post, postiti srijedu i petak i pričešćivati se. Episkop je izrazio zadovoljstvo što je drevna pljevaljska svetinja, manastir Sveta trojica, obnovljen i što iz dana u dan sve više okuplja vjerujući narod.
– Za obnovu ove svetinje veliku zahvalnost dugujemo i bivšem episkopu mileševskom Filaretu, koji je uložio veliki trud i rad – istakao je Joanikije, koji nakon razrješenja episkopa Filareta privremeno upravlja mileševskom eparhijom.
Uz sasluženje sveštenstva i monaštva Srpske pravoslavne crkve, vladika Joanikije je juče služio Svetu arhijerejsku liturgiju, nakon čega je prerezan i slavski kolač.
Na platou ispred manastira Svete trojica juče je održan i veliki narodni sabor. Okupio se veliki broj vjernika iz pograničnih opština Crne Gore, Srbije i Republike Srpske. Narodno slavlje je počelo uoči praznika, po odsluženom pretprazničkom bdeniju i trajalo je do kasno u noć. Po starom običaju vjernici su dolazili u pljevaljsku svetinju da se poklone. Vjeruje se da je neophodno da onaj ko je došao u svetinju, treba i da prođe ispod kovčega u kome se nalaze mošti svetitelja. Ruka i štap prvog srpskog arhiepiskopa Svetog Save nekada su se čuvali u ovom manastiru, a danas se nalaze u manastiru Mileševi kod Prijepolja.
Manastir Sveta trojica obnovljen je krajem 15. vijeka na temeljima crkve iz vremena vladavine dinastije Nemanjića. Tokom turskog ropstva manastir nije rušen zahvaljujući sposobnim trojičkim monasima. Vlada i mišljenje da su turske vlasti čuvale manastir jer su vlast u Pljevljima tada činili Srbi koji su primili islam. Vjeruje se i da je Husein paša Boljanić sa obnoviteljima manastira, srpskim kaluđerima i starim plemstvom, bio u bliskim rodbinskim vezama.
Budući da manastir Sveta trojica nikada nije rušen ni razaran, on je tokom turskog ropstva i bio mjesto okupljanja učenih ljudi. Iz tog vremena u manastiru su sačuvane važne crkvene knjige, dokumenta, a manastirska riznica je jedna od najbogatih u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Povodom hramovne slave manastira Svete trojice u Brezojevicama u Plavu, uz prisustvo vjernog naroda plavske župe, jerej Željan Savić, paroh gornje-polimski i gusinjski i trpačko-šekularski, s ocem Georgijem, služio je svetu liturgiju. Jerej Savić je pojasnio da je taj dan spomen na silazak Svetog duha na apostole, praznik koji predstavlja rođendan hrišćanske crkve, a praznuje se pedeseti dan poslije Vaskrsa, pa se zove i Pedesetnica. 
– Pedeseti dan po vaskrsenju i deseti dan po vaznesenju izlila se obilata blagodat Svetog duha na učenike Hristove, i napunila ih snagom da Hristov zakon na zemlji utvrde. Kao što je javljanje Boga na Sinaju bilo rođendan jevrejskog naroda, tako je i silazak Svetog duha na apostole rođendan hrišćanske crkve. Tog dana crkve se kite zelenim grančicama i posipaju travom. Ovaj praznik se povezuje i sa vremenima kada se slavio praznik žetve, radosti i ljubavi – istakao je jerej Željan Savić.
Domaćini slave bratstvo Radenovići priredili su bogatu trpezu ljubavi, a njihov bratstvenik Milić Radenović poželio je prisutnima radost, sreću i ljubav i čestitao slavu hrama.
– Dragi oče, braćo i sestre, uvaženi prijatelji, imamo čast i radost da ovu trpezu ljubavi dijelimo sa vama koji ste danas došli da ovaj praznik proslavimo zajedno. Posebno se radujem što smo složni i nadam se da ćemo se sabirati još mnogo ljeta, ovakvim povodom a i svim drugim veselim povodima. Želimo vam da se lijepo osjećate. Od srca vam zahvaljujemo što ste svojim prisustvom uveličali ovaj dan – slavu Svete trojica. Rajkovićima, koji su primili slavski kolač i koji će biti domaćini naredne slave, želimo da srećno i uspješno pripreme taj čin i da tada ponovo budemo zajedno, da se družimo i radujemo – istakao je Milić Radenović.
U ime bratstva domaćina naredne slave Bojo Rajković je poželio da se slava manastira slavi dugo, a bratstvu Radenović je zahvalio na izvanrednoj organizaciji slave i istakao da se nada da će oni kao domaćini naredne godine biti takođe na visini zadatka. B.J.- N.V. –D.S.

Proslava u Majstorovini
Proslava Trojičinog dana u manastiru Majstorovina u Bijelom Polju započela je svečanim bdenijem, koje je uoči praznika služio episkop budimljanko-nikšićki Joanikije. Vladika je tom prilikom u iskušeničku mantiju obukao Miljana Ivića, sabrata obitelji Svete trojice u Majstorovini.
– Gospod je prije vaznesenja obećao svojim učenicima da će im poslati Duha svetoga, zapovijedivši im da se ne razilaze iz Jerusalima, nego da poslije Njegovog vaznesenja prebivaju zajedno u molitvi, dok se ne obuku u Silu sa visine. A ta Sila sa visine u koju su se obukli sveti apostoli je onaj oganj božanski koji je Gospod poslao na ovaj sveti veliki praznik, ukrijepivši silom Duha svetoga i ognjem božanskim i istinom Božijom i pravdom, svjetlošću životvornom i vječnom njihove duše, njihova srca, prosvijetlivši njihove umove i time ih opunomoćivši da propovijedaju Njegovo jevanđelje po cijelom svijetu – istakao je vladika.
On je ukazao na značaj ovoga spasonosnog događaja.
– Gospod je svojim domostrojem spasenja učinio sve što je bilo potrebno, a ovaj svesvijetli praznik i čudesni događaj bio je završetak i punoća svih djela Božijih. I zato kažemo da se na ovaj sveti praznik ta punoća ispunila i osjetila. Od tada pa do dana današnjega Gospod šalje Svetoga duha i ukrepljuje ne samo nas, sveštenoslužitelje, nego sve prave istinske hrišćane – da mogu nositi svoj krst, svjedočiti svoju vjeru pravoslavnu, ići putem Gospodnjim, trpjeti iskušenja i pobjeđivati ih. Tako mogu ići uvijek za Gospodom, svjedočeći vjeru i proslavljajući sveto ime Njegovo – kazao je vladika.M.N.

Služba u drevnoj svetinji
Na sami praznik, koji se slavi pedesetog dana po Vaskrsu, liturgijom je načalstvovao protojerej Dragan Stanišić, profesor Cetinjske bogoslovije, uz sasluženje arhimandrita Joanikija i brojne sveštenike i monahe Eparhije budimljansko-nikšićke i Mitropolije crnogorsko-primorske.
Dobrodošlicu u drevnu nemanjićku svetinju vjernicima je poželio arhimandrit Joanikije, koji je podsjetio da je ona podignuta i obnovljena pomoću vjernog naroda.
–Danas slavimo veliki praznik koji je u stvari rođendan crkve – kazao je Joanikije u Bijelom Polju.
Protojerej Dragan Stanišić je poručio da su se vjerujući narod i sveštenstvo sabrali da čuju i vide ono što je najvažnije u našemu životu – ljubav.
– Sve što postoji, što imamo i čemu težimo – to je ljubav. A ovom službom poznajemo da je ta ljubav Božanska i da ona potiče od samoga Boga, koji nas okuplja u Božijim hramovima. Ljubav je milost, radost, toplina, bratstvo, izobilje nebeskih i zemaljskih plodova, blagorastvorenje vazduha, svježina života. I zato na ovaj praznik unosimo svježe pokošenu zelenu travu, čime pokazujemo da su istina i ljubav neprekidna svježina, koja u sve vijekove osvježava, bez čega ne možemo da živimo – poručio je otac Dragan.M.N.