Piše : Vili Vimer
Kada analiziramo nuklearni sporazum sa Iranom ne bismo smjeli da ispustimo iz vida Kubu. Jer, sankcije protiv obje ove zemlje bile su u svakom pogledu plod čiste samovolje SAD. I to su ne samo u slučaju ove dvije države, već i u slučaju više od sedamdeset drugih zemalja širom svijeta. U pitanju su ogromni resursi ovog tipa na Zemljinom šaru kojima SAD raspolažu da bi mogle da počiste nametljive takmace iz sopstvenog lagera kada je riječ o preotimanju tržišta. Stoga je bio dobar potez njemačkog vicekancelara i ministra privrede Zigmara Gabriela što je, imajući u vidu da će sankcije protiv Irana biti ukinute,odmah po postizanju nuklearnog sporazuma i prije svih otputovao u Iran kako bi osigurao šanse njemačkoj privredi. Čak ne moramo da se dalje ni udubljujemo u stotinu strana samog sporazuma i isto toliko strana njegovih aneksa, niti da osmatramo saborne parade nadležnih američkih advokatskih koncerna da bismo shvatili da će biti moguće da se konstruišu novi problemi. I u ovom slučaju će se buduće političke akcije odvijati po onoj: Gospod dao, Gospod i uzeo.
Samovolja koja se manifestovala prilikom nametanja sankcije, a koja se manifestovala i prilikom njihovog ukidanja, određivaće i ubuduće slijed događaja. Šta ćemo kada je svijet tako skrojen, čak i kada, kako su ovog vikenda izvijestile jedne njemačke regionalne novine, bivše sudije Saveznog ustavnog suda nađu za shodno da kao ”antiameričke” glatko odbace tvrdnje poput ove. Naravno, uspostavljanje novog privrednog poretka putem odredbi TTIP-a i ukidanje demokratske države, koje ide ruku pod ruku sa njim, pružiće nova obrazloženja samovolji.
Aspekti nuklearnog sporazuma sa Iranom predstavljaju možda najveću vododjelnicu kakvu je svijet vidio od kraja Drugog svjetskog rata naovamo. Prestravićemo se kada shvatimo kojom brzinom Sjedinjene Američke Države širom globusa izvlače iz dugotrajne izolacije potencijalne partnere Ruske Federacije. Prečesto smo desetine proteklih godina gledali ratovima definisan rukopis SAD, da bismo se olako otresli ovakvih misli. Ovo se ne dešava samo državama kojima su uvedene sankcije. Jedan demokratski predsjednik po imenu Bil Klinton je ovo demonstrirao čak i u Sjevernoj Koreji i to preko svoje ”nezaobilazne” ministarke spoljnih poslova, gospođe Medlin Olbrajt, i njenog nastupa u jednom sjevernokorejskom cirkusu gdje su joj oduševljeno klicali. Poznajući pozadinu labilnosti u Brazilu koja može da je snađe svakog trena, brazilska predsjednica će, tačno znati koliko daleko smije da se upušta u priču sa BRIKS-om, čak i kada joj u vezi sa tim sledeća Olimpijada pruža izvjestan rok poštede. Što se bude više bližilo Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2018. u Rusiji, ono će imati sve izraženiju funkciju zaštite Ruske Federacije od sasvim precizno ciljanih beskrupuloznih postupaka SAD. Južna Afrika će znati do kog intenziteta destabilizacije će imati snage da se brani. Indija je u savezu BRKS upravo to - Indija, sušti strateg.
Naravno, u iskušenju smo da, imajući u vidu svijet nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma, bliže analiziramo regionalne konflikte čije izazivanje od strane Zapada ima za cilj Rusku Federaciju poput onoga koji je rasplamsao u Siriji i koji nikako nije jedini. Turski predsjednik Erdogan je sve učinio da se svrgavanjem svog ličnog prijatelja Asada na Srednjem Istoku domogne nove uloge sledbenika osmanzima. Međutim, on je bombardovanjem Kurda, ispustio iz vida da će Izrael preduzeti sve da podrži sve kurdske aspiracije. Da li je u pitanju nova sloboda djelovanja protiv Tel Aviva koju su SAD stekle putem nuklearnog sporazumom sa Iranom, kada je ovo bombardovanje Kurda uslijedilo po izričitom američkom odobrenju?
Kada govorimo o nuklearnom sporazmu sa Iranom u fokusu se nalazi Izrael. Ovo ne važi samo za odnose između Tel Aviva i Teherana, koji su nekada jedan drugom padali u zegrljaj, koliko je usmjereno protiv treće strane. Izrael je značajan faktor u samom Vašingtonu kada je riječ o globalno najvažnijim pitanjima. Zar je moguće da su pri tome u isti mah dva igrača: republikanci u SAD i izraelski premijer Netanjahu, zaigrala na pogrešnu kartu? Nije pala u zaborav činjenica da su u SAD demokrate tradicionalni sagovornici prijatelja Izraela. Naravno, predstavljalo je pravu senzaciju do koje mjere su republikanci zaoštrili stvari. Oni su išli čak do jednog u čitavom svijetu neuobičajenog otvorenog napada na izabranog predsjednika države, kada su bez Obamine saglasnosti dopustili Benjaminu Natenjahuu kao premijeru i prijatelju republikanaca, da održi govor u Kongresu. Kada oslušnemo retoriku Senatora Mekejna onda moramo dobro da porazmislimo o namjerama izraelskog premijera u slučaju njegovog trajnog flerta sa rapublikancima.
Najavljeni veto predsjednika Obame u slučaju bilo kakve opstrukcije od strane Kongresa u vezi sa nuklearnim sporazumom sasvim jasno je osvijetlio jednu stvar: dugogodišnja politika nije bila uspješna. Pod znakom pitanja je da li će u ovakvim okolnostima budućnost određivati bliskost između repubikanaca i snaga naklonjenih Izraelu. Sa gubitnicima se nerado grlimo. U ovakvom slučaju, za krug pobjednika mora se.
Ovo važi i za nuklearni sporazum sa Iranom kada pravimo fine analize i drugih centralnih komponenti u američkom predsjedničkim izborima. Kao što se zna svuda u svijetu, postoji gruba podjela među onima koji finansiraju ratno zamješateljstvo koje Amerikanci označavaju riječju ”izbori”. Na strani demokrata to su advokati. Eto razloga više da se radujemo TTIP-u i advokaturi. Tu se ubraja i industrija zdravlja. Kako nam otkrivaju razne publikacije, republikance neograničenim milionima dolara podržavaju lobi proizvođača oružja u svakoj formi i naftna industrija.
Da li će naftna industrija SAD zbog onoga što je predsjednik Obama nuklearnim sporazumom učinio mogućim i dalje biti na strani republikanaca, budući da joj je demokratski predsjednik učinio dostupnim raspoložive kapacitete rafinerija za preradu specijalne iranske nafte, a i više od toga? Bečki sporazum je iz temelja promijenio osnovnu strukturu predstojećih predsjedničkih izbora u SAD. Sada je na redu da sve ovo zapamti samo još gospodin Glasač, koji treba da pritisne taster eklektronskih glasačkih mašina, baš onako kako su demokrate preporučile Venecueli. A, rezultati nisu izostali ni tamo!
(Autor je član njemačkog Bundestaga)