Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o raftingu koji je juče utvrdila Vlada definisane su kazne do 20.000 eura za pravna lica koja obavljaju rafting, a koja u svom radu počine neki od prekršaja. Nadležnost nad primjenom zakona, prema predloženom aktu, imaju inspektori sigurnosti plovidbe, dok prema važećem aktu tu ingerenciju ima turistička inspekcija.
Da predloženi zakon ima svojih manjkavosti, ali da je bolji od važećeg zakonskog rješenja, kazali su za „Dan“ predstavnici udruženja raftera Veljko Vujanović i Danilo Grubač. Oni su naveli da predloženi akt ima bolja rješenja, ali da nijesu u potpunosti uvaženi njihovi zahtjevi.
Zakonom je definisano da će se novčanom kaznom od 1.000 do 20.000 eura, na zahtjev inspektora sigurnosti plovidbe, kazniti za prekršaj pravno lice, ako u roku od 15 dana od dana povlačenja čamca iz plovidbe ili njegovog uništenja ne podnese lučkoj kapetaniji zahtjev za brisanje čamca iz upisnika, ako čamac za rafting nema oznaku čamca, ako se u njemu za vrijeme pružanja usluga raftinga ne nalazi odobrenje za obavljanje djelatnosti. Kazne su predviđene i u slučaju da čamac za rafting nema na vidnom mjestu trajno istaknutu pločicu sa podacima o dozvoljenom broju lica koja mogu biti ukrcana na čamac, ako se na splavu kojim se obavlja rafting za lične ili rekreativne potrebe, za vrijeme plovidbe, ne nalazi potvrda o sposobnosti splava za plovidbu, ako čamcem za rafting, odnosno splavom upravlja lice koje nema sertifikat o stečenoj nacionalnoj stručnoj kvalifikaciji za vođu splava, te ako ne vodi evidenciju o nezgodama, odnosno nesrećama i okolnostima pod kojima su nastale.
Član radne grupe za izradu novog zakona Veljko Vujanović kazao je da je stari zakon obilovao brojnim biznis barijerama i da je bilo mnogo neusklađenosti kada je ta profesija u pitanju i pružanje usluga u toj oblasti.
– Starim zakonom bezbjednost i sigurnost raftera nije bila zagarantovana. Mnogo se više vodilo računa o tome koliko će neko da naplati taksa ili koliko će neka lokalna uprava da prihoduje, nego o tome koliko će se nekome ko vrši te turističke usluge raftinga omogućiti da normalno funkcioniše. Uz to, postojale su i barijere u smislu izdavanja odobrenja koje smo morali da tražimo od svake opštine u Crnoj Gori na čijoj teritori se obavlja rafting. To znači da kao organizator raftinga u opštini Plužine treba da tražim njihovu saglasnost, a ukoliko želim da se raftingom bavim cijelim tokom rijeke Tare, to odobrenje moram da tražim i od opština Žabljak, Mojkovac i Kolašin. U zakonu pak stoji da se odobrenje dobija po mjestu otpočinjanja djelatnosti. Potpuno bespotrebna je bila i odluka o izdavanju odobrenja svake godine – ocijenio je Vujanović.
On ističe da je kao član radne grupe insistirao da se izdavanje odobrenja za obavljanje te djelatnosti uskladi sa direktivom EU kako bi se što bolje funkcionisalo u sistemu evropske zajednice.
– Išli smo ka tome da zakon bude pojednostavljen, ali ne nikako da budu zanemareni sigurnost i bezbjednost. U suštini, sigurnost i bezbjednost tokom raftinga predstavlja nošenje pojasa i zaštitne kacige. To nije neka prekomlikovana radnja. To su neke stvari kojih se mora pridržavati svako lice na raftingu, a čamcima mogu upravljati jedino skiperi koji su za to obučeni - kaže Vujanović.
On ističe i to da je potpuno apsurdno bilo to što su rafting bili svrstali u pomorski saobraćaj.
– Čak se od nas usled neznanja tražilo da moramo na čamcima posjedovati sidro. Prepisivanjem uredbe o čamcima, rijeka Tara je bila označena kao plovna, a rafting kao unutrašnja plovidba. Rafting je sportska rekreacija ili dio turističke ponude. Rafting ne može nikako biti svrstan u plovidbu. Vjerujem da će zakon biti prihvaćen iako u potpunosti nijesu ispunjeni naši zahtjevi. Ipak, našli smo kompromis, pa Uprava pomorske kapetanije iz Tivta ima ingerencije i nadzor da pregleda da li je čamac napumpan ili nije, što po nama nema nikakve osnove – kazao je Vujanović.
Predsjednik Udruženja crnogorskih raftera Danilo Grubač kaže da je novi zakon o raftingu bolji od prethodnog koji je „bio nakaradan”.
– Jedino na svijetu mi plaćamo osiguranje za odgovornost od trećih lica. Plaćali smo osiguranje da ne bi napravili štetu stijenama na Tari – kaže Grubač.
L.N.-A.T.
Rute raftinga moraju biti sigurne
Rijeke, odnosno rute na kojima se obavlja rafting moraju da imaju obezbijeđen siguran pristup rijeci na mjestu gdje otpočinje, odnosno završava rafting tura, odgovarajući vodostaj koji omogućava sigurnu plovidbu čamcem za rafting, odnosno splavom, odgovarajuću dubinu i širinu, koja omogućava sigurnu plovidbu čamcem za rafting, odnosno splavom, navodi se u predloženim izmjenama. Precizira se da je nadležni organ lokalne uprave, odnosno privredno društvo, na čijoj teritoriji otpočinje rafting ruta, dužno da na svakoj rafting ruti rješenjem odredi najmanje jedno zaposleno lice odgovorno za održavanje reda i sigurnosti.
– Čamcem za rafting, odnosno splavom može da upravlja samo lice koje ima sertifikat o stečenoj nacionalnoj stručnoj kvalifikaciji za vođu splava, u skladu sa zakonom ili IRF licencu. Rafting kao turističku djelatnost u komercijalne svrhe može da obavlja pružalac usluga, koji ima odobrenje za obavljanje djelatnosti pružanja usluga raftinga, koje izdaje organ državne uprave nadležan za poslove turizma – kaže se u predlogu zakona.