Piše: Milutin MIĆOVIĆ
Dvadesetpetogodišnji bilans aktuelne crnogorske vlasti je - nepremostiva podjela u narodu Crne Gore; uništena mogućnost da se i po jednom bitnom pitanju javno i argumentovano razgovara; kriminal i korupcija – i na kraju svega, kao kapa na sva dobra - saradnja sa NATO paktom.
NATO je u poslednjih 25 godina svrgao mnoge režime, od Srbije do Libije, uz pomoć tamošnje opozicije koju je pomagao i naoružavao da skinu vlast i razmnoži unutrašnje konflikte, da bi na kraju bio njihov pomiritelj i – grobar.
Gle, u Crnoj Gori, kao da NATO mijenja svoju praksu. Ovdje nagovještava da bi mogao da podrži diktatorski režim, a da kazni demokratsku opoziciju koja ropće decenijama pod crnogorskom vlašću.
Nedavno je sekretar NATO-a sa tridesetak ambasadora Alijanse zvanično posjetio crnogorske čelnike povodom dogovora o priključenju, a nije okrenuo glavu na opoziciju koja protestuje protiv vlasti u centru Podgorice.
Nama je jasno što NATO ovdje mijenja svoja pravila, i podržava diktatorski režim, i neće da vidi demokratsku opoziciju!
Možda je NATO svojim pronicljivim srcem vidio da je crnogorska vlast nevina, a narod kriv, zato treba spasiti režim, makar narod bio i potučen.
Znamo da NATO nije prijateljski raspoložen prema naradu, posebno ako se radi o balkanskom, ali otkud to da bi jedan tipično balkanski, tipično komunistički režim mogao da smatra nevinim? I da je gotov da okupira taj narod, da bi spasio režim!?
Na Balkanu je sve dručije, pa i NATO mora biti drukčiji. Možda se pribojava da bi narod mogao skinuti vlast koju je već okupirao? Zato NATO nema drugoga izbora nego da oslobodi režim od narodne okupacije?!
Doista, crnogorski režim može spasiti samo NATO pakt! To je sasvim jasno crnogorskom režimu, ali nije to manje jasno ni NATO paktu.
NATO, preko svojih obavještajaca, zna da mu je slaba ili nikakva podrška u narodu, pa ga zaobilazi, i hoće da izdejstvuje junačku podršku u crnogorskom parlamentu, čija je legitimnost sporna, s obzirom na to da je parlamentarna opozicija na ulici.
Nesmjenjiva crnogorska vlast za svog mandata stvorila je nerazrješive nesporazume u državi – razorila jezik, uništila školstvo, pokušala prevrednovati sopstvenu istoriju, odrekla se svojih duhovnih temelja, napala crkvu, odrekla se Kosova, izgubila istorijske prijatelje Srbe i Ruse. A time se odrekla veće polovine svog naroda, kao da ne postoji. Samo je podigla i uvažila one koji bezumno podržavaju takav naopaki put Crne Gore.
Poslije ovakvog učinka crnogorske vlasti, NATO dolazi na gotovo. Sve je uradila crnogorska vlast da bi Crna Gora u miru bila okupirana. Da, i okupacija se može označiti kao neka „integracija“, kao što i predaja može biti oslobođenje od slobode.
Crnogorska vlast ne može da podnese istinu, jer vidi, da je narod, za koji je mislila da ga je veće ubila, još odnekud živ. Još ima neko da nije izdao sebe, i da se nije poklonio režimu. Još ima neko ko misli, i javno govori.
Ultracrnogorske (para)kulturne institucije, kao – DCK, crnogorski PEN, CG Matica, DANU, koje žive uz koljeno ovoj vlasti, normalno je da joj iskazuju beskrano povjerenje, jer bez nje ih ne bi bilo, niti bi njihovi predstavnici imali ikakvog značaja. Njihov stereotipni rječnik uvijek funkcioniše u opskurno redukovanoj etiketi: Srbi su „četnici“, srpska crkva –„duhovna okupacija“, srpski jezik- „jezik asimilacije Crnogoraca“; Petrovići – „mitomanski Srbi“, Njegoš – „ovejani srpski mitoman, ideolog mržnje, i istrage inovjeraca“, Lovćen – „vrh mitomanskog srpstva“, Kosovo – „retrogradno srednjovjekovlje“, Crnogorska mitropolija -„srpska patrijaršija“, Rusi – „omraženi neprijatelji evroatlantske Crne Gore“.
Ako neko crnogorsku vlast proziva zbok kriminala i korupcije – takav je „protiv Crne Gore i evroatlantskih integracija“. Ako neko skrene pažnju da su pogažena prava srpskog naroda u Crnoj Gori, takvi su „protiv slobodne i samostalne Crne Gore“ i protiv njene slobodne odluke da se odrekne svoje istorije, jezika, pisma, istorijskih prijatelja i sl. Ako neko crnogorsku vlast okrivi zbog kolapsa fabrika, rudnika, socijale bijede, takvi su „protiv demokratski izabrane vlasti“, i proče i proče.
Normalno da je prva žrtva nove, samostalne, i evroatlantske Crne Gore bio jezik. Jer trebalo je prije svega uništiti razumijevanje. A onda se i ova vlast i NATO mogu okivati u zlato.
Tako ove naše jade vidim iz Moskve. Daljina nešto izoštri, nešto izbriše. Pozdrav.
(Autor je književnik)