Bivši direktor Srednje stručne škole u Rožajama Esad J. Crnovršanin (54) priznao je juče pred sudijom Višeg suda u Podgorici Suzanom Mugošom da je više puta uzimao pozajmice iz blagajne škole, ali je tvrdio da nije znao da je na taj način činio krivično djelo.
Optužnim predlogom, koji zastupa zamjenik specijalnog tužioca Tatjana Žižić, Crnovršanin se tereti za zloupotrebu službenog položaja, jer je u više navrata uzimao akontacije i tako pričinio štetu školi, a sebi pribavio korist od 1.462,50 eura.
Crnovršanin je u svojoj odbrani istakao da je sav novac koji je podigao na ime akontacija uredno vratio školi, iako je povraćaj novca uslijedio, kako je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke, tek nedjelju dana nakon što je optuženi saslušan kod tužioca. On je u sudnici Višeg suda detaljno objasnio kako, na koji način i kada je uzimao akontacije, po kom osnovu i tvrdio da je to činio zbog loše materijalne situacije i privatnih obaveza koje je morao završavati. Kazao je da nije jedini koji je to činio i da je većina zaposlenih u školi često uzimala novac na isti način, odnosno da je to bila „praksa”. Iako to nije bila ustaljena procedura kada su drugi u pitanju, on je, posebno pri činjenici što se radilo o direktoru škole, nakon podizanja novca napisao rješenje koje je slovilo na njegovo ime.
– Za vrijeme dok sam bio direktor mnoge inspekcije su dolazile i niko mi nije skrenuo pažnju da je uzimanje akontacije zabranjeno – tvrdio je Crnovršanin.
Ispričao je da je to činio iz neznanja, a ne u namjeri da ošteti školu i sebi pribavi korist. Prema njegovim riječima, što je potvrdio i predstavnik oštećene strane koji se nije pridružio krivičnom gonjenju, za školu nije nastupila nikakva šteta.
– Ja kao i svi ostali zaposleni uzimali smo akontacije koje smo vraćali iz dva ili tri puta od ličnih dohodaka. Teška je situacija, a novac je vraćao kada je ko mogao – objasnio je Crnovršanin.
Predstavnik škole nakon što se nije pridružio krivičnom gonjenju i nije postavio odštetni zahtjev kazao je da se radi o „čovjeku koji je napravio renesansu u toj školi za četiri godine upravljanja”.
Vještak ekonomske struke Ćemal Drpljanin zaključio je u svom nalazu i mišljenju da isplaćena sredstva nemaju karakter izmirenih akontacija. Prema njegovim tvrdnjama školi je pričinjena šteta koja je nadoknađena, a okrivljenom korist od 1.462,50 eura. On je u nalazu naveo da se kretao u okvirima naloga specijalnog tužioca i da akontacije koje su uzimali ostali službenici nisu bile predmet njegovog vještačenja. Objasnio je da je nalaz sačinio u prostorijama tužilaštva i da nalaz ne bi bio drugačiji ni da je rađen u prostorijama škole.
Odgovarajući na pitanja odbrane, vještak je kazao da pojam akontacije podrazumijeva isplatu novca na osnovu prve buduće zarade, a svako vraćanje isplaćenog iznosa poslije te prve zarade u ekonomskoj teoriji poprima karakter „kratkoročnog kredita”.
Vještak je u nalazu naveo da prva tri iznosa podignutog novca za koji se tereti nemaju karakter akontacije, jer prvi nije vraćen na vrijeme, a druga dva su veća od buduće zarade i nijesu vraćena od te buduće zarade. Drpljanin je bio kategoričan da je škola pretrpjela štetu jer je „izvršena nezakonita isplata”.
Odbrana je pokušala da ospori njegov nalaz i prigovorila smatrajući da nije sačinjen prema pravilima nauke i struke. Iz tog razloga zatražila je novo vještačenje, koje bi bilo povjereno nekoj relevantnoj instituciji, ali je sudija Mugoša odbila predlog smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri rasvijetljeno.
Presuda će biti objavljena 17. novembra.VJ.D.
Odbrana traži uslovnu osudu
Zastupnik optužbe smatra da je izvedenim dokazima nesumnjivo utvrđeno da je Crnovršanin izvršio krivično djelo koje mu se dispozitivom optužnog predloga stavlja na teret. Tužilac se u tom smislu pozvala na nalaz vještaka koji je potvrdio da je bivši direktor radio protivno interesima škole i tako pribavio sebi korist. Navela je da je njegova odbrana sračunata na izbjegavanje krivice, a to što je nakon saslušanja kod tužioca vratio novac je smišljeno na izbjegavanje kazne. Zatražila je od suda da se Crnovršanin osudi i kazni po zakonu.
Suprotno njenom stavu, branilac je tvrdio da se u radnjama njegovog branjenika nijesu stekla obilježja bića krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Kazao je da je nalaz vještaka nelogičan i nepotpun, „jer vještak nije cijenio činjenicu da je novac vraćen” i da su i druga lica uzimala pozajmicu na isti način.
– Ukoliko sud nađe da je moj branjenik kriv, tražim da mu se izrekne uslovna osuda – kazao je na kraju branilac.