KOTOR - Mještani Prčanja su se na zboru građana održanom u petak veče u Domu slobode solidarisali sa stanarima zgrade Stara škola-Kongo i podržali ih u njihovim naporima da ostvare svoja prava na stambeni prostor, u kome neki žive već tri generacije. Zbor građana je donio odluku da pred Opštinu Kotor izađu sa peticijom u kojoj će zahtijevati da se porodice ne iseljavaju, dok se ne pronađe humano rješenje njihovog smještaja, te da se ispita mogućnost izmjene Detaljnog urbanističkog plana Pračanja, po kome je u novoj verziji raniji stambeni prostor (UP-100)prenamijenjen u „površine mješovite namjene“, čime se otvara mogućnost prodaje i pretvaranje objekta u hotel ili poslovni prostor. Zaključeno je da se u sklopu ovih zahtjeva od nadležnih institucija traži da se u prvobitno stanje vrati Ulica Verona, koja je potpuno devastirana. Kako bi preduprijedili socijalne posledice, stanari Konga su spremni na svaku saradnju, za mirno rješenje spora, a moguća rješenja su da im se da pravo svojine na posebnim djelovima, da im se ponudi otkup uz razliku za ono što je uloženo unutra, kao i da im se ponudi mogućnost izgradnje neke stambene zgrade na opštinskom zemljištu, čime bi se riješilo njihovo stambeno pitanje. Iako su bili pozvani, Tvrtko Crepulja, potpredsjednik opštine, i predstavnici imovinsko-pravne službe, nisu prisustvovali zboru.
Po objašnjenju Zorana Brguljana, predsjednika MZ Pračanj, objasnili su to činjenicom da „nema potrebe da dolaze, jer je tražeći prava na svojinu u pomenutoj zgradi, grupa građana podnijela tužbu protiv opštine Kotor“. Podsjećamo, da je Savjet MZ u septembru prošle godine uputio pismo predsjedniku opštine dr Aleksandru Stjepčeviću tražeći pomoć grupi građana u obezbeđivanju elementarnih stambenih uslova, prije svega kroz ponudu za otkup stanova pod povoljnim uslovima. U zgradi živi 11 porodica sa ukupno 21 djetetom uzrasta od jedne do 13 godina. Svi punoljetni stanari Konga upisani su u biračke spiskove MZ Prčanj. Brguljan kaže da su mišljenja da ova zgrada treba da ima stambeni karakter, a ne hotelski.
- Iseljenjem ovih porodica stvorio bi se problem smještaja imovine i lica, a odlazak preko dvadesetoro djece koja idu u vrtić i u OŠ „Ivo Visin” dodatno bi umanjilo broj učenika i time ugrozilo opstanak ovih ustanova u MZ Prčanj. Vlasnici zgrade, opština i država, nijesu apsolutno vodili računa o svojoj imovini i nečinjenjem su u mnogome doprinjeli da se ovaj problem rješava tek sada i na ovaj način. Savjet MZ podržava napore grupe građana i smatra da se problemi najbolje mogu riješiti u neposrednoj komunikaciji građana sa relevantnim institucijama u lokalnoj upravi – naglašava Brguljan.
Rješenje o iseljenju donio je Sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje Opštine Kotor 2012. godine po privatnoj tužbi. Na osnovu tog rješenja 2015. godine donijet je nalog o iseljenju svakog stanara ponaosob.
- Iseljenje je stopirano tužbom, ali sud ne može da se miješa u upravnu vlast niti da joj zabranjuje sprovođenje rješenja. U septembru 2015. godine došlo je do zaključka o dozvoli izvršenja Sekretarijata za urbanizam Opštine Kotor. Mi smo uložili žalbu, po kojoj ni do danas nismo dobili nikakav odgovor. Osnovnom sudu u Kotoru uložili smo tužbu radi utvrđenja prava svojine devet stanara sa predlozima za izdavanje privremene mjere, da se, shodno ulaganjima, svakome od njih odredi određena suma novca. Nakon toga 22. februara održano je ročište, a novo je zakazano na lice mjesta sa vještacima građevinske, geodetske, finansijsko-ekonomske struke za 26. april u 9 sati- kaže advokat Miroslav Vučetić, zastupnik devet stanara.
Mještanin Prčanja Dragiša Borović je istakao da je u interesu građana da se dogovore „oči u oči“ sa predstavnicima opštine, a ne da se potežu sudski sporovi, pa da se troše pare i sa jedne i sa druge strane. Upozorio je izmjena DUP-a neće tako brzo doći na dnevni red, te da se građanima pomogne u smislu davanja mogućnosti otkupa stanova na deset do 20 godina.
Tihomir Pajović kaže da je u ovoj zgradi od rođenja.
- Najprije je 1962. godine sa sjevera Crne Gore na Prčanj došao moj stric Đoko Pajović, dvije godine kasnije i tetka Ilinka, a otac Novak došao je 1965. godine. Svi su radili u fabrikama „Bokeljka“, Industrija ležajeva, hotel „Vrmac“. Sada su tu moja majka, supruga i troje djece predškolskog uzrasta- kaže Tihomir.
M.D.Popović
Vrijednost zgrade tri do pet miliona
Na sugestije građana da se utvrdi tržišna cijena po kojoj bi stanari doplatili i otkupili svoje stanove, Vučetić je je rekao da postoje elementi koji umanjuju tržišnu vrijednost i moraju se uzeti u obzir.
-Može ona biti hiljadu i po eura, ali kad se oduzmu drugi elementi, ona će biti možda 800-900 eura po kvadratu. Bitnost ovog postupka je da se utvrdi koliko je svako od njih ponaosob uložio u tu zgradu. Da se nije održavala ova zgrada bi danas bila gomila kamenja. Ne traže oni samo pravo svojine, nego alternativno nešto drugo- da im se omogući otkup stanova, ili da opština na nekom svom placu na Prčanju izgradi neki objekat za ovih deset porodica. Ako se uzme da je kvadrat gradnje 400 eura, pritom da se neće platiti komunalije, s obzirom da je opštinska zemlja, onda izračunajte koliko će to njih da košta, a zgrada vrijedi tri do pet miliona eura – rekao je Vučetić.