Eparhija budimljansko-nikšićka i Mjesna zajednica „Vujadin Vujo Zogović” organizovale su juče na Murini pomen žrtvama stradalim u zločinačkom bombardovanju ove varošice 30. aprila 1999. godine od strane NATO saveza. Pored porodica poginulih pomenu su prisustvovali predsjednici opština Plav Orhan Šahmanović i Berane Dragoslav Šćekić, kao čelnik beranske Skupštine opštine Goran Kiković, te delegacije Osnovne škole „Petar Dedović” Murina i SNP-a na čelu sa potpredsjednikom Veselinom Bakićem. Sa građanima su bili i poslanici Nove srpske demokratije Emilo Labudović i Radojica Živković, kao i Demokratske narodne partije (DPN) Vladislav Bojović i portparol DNP-a Milun Zogović.
Tog 30. aprila 1999. godine u krvavom NATO piru živote su izgubili djeca Miroslav Knežević (1985), Olivera Maksimović (1986), Julija Brudar (1989), te Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).
Po 17. put, prisjećajući se tog stravičnog čina 30. aprila 1999. godine, vladika Joanikije je kazao da je to mučeničko mjesto stradanja i pogibije, koje je obasjala svjetlost vaskresenja Hristovoga, u dubokoj vjeri da je vaskršnji Gospod, pobjeditelj smrti, smjestio u svoje životvorno naručje sve one koji su od pamtivijeka postradali za njega, i svoju nevinu krv prolili na pravdi Boga, od krvi prve žrtve svetoga i pravednoga Avelja, do krvi murinske djece i nevinih žrtava.
– Ovo je žrtveno mjesto, i ovaj most je žrtveni most, i ovaj trg je Trg žrtava NATO agresije. Ovo je žrtveno mjesto zato što ga je zalila nevina krv prolivena na pravdi Boga bez ikakve krivice. Sve žrtve zaslužuju da im se podigne crkva, jer samo crkva božija čuva vječno pamćenje na sve žrtve. Naročito ova dječica koja su ovdje postradala, svako od njih posebno zaslužuje da mu se podigne crkva i nije slučajno, draga braćo i sestre, što se svega nekoliko godina poslije NATO zločina na ovome mjestu počela podizati crkva, koja se gradi, divan i veličanstven hram na Murini. Mislim da to dosad niko nije javno rekao, a ja ovog momenta saopštavam da ćemo ovu crkvu Svete Petke podizati u slavu božiju, ali i za pokoj ove dječice i ostalih nevinih žrtava. Prvo da pomenemo djecu Miroslava Kneževića, novomučenika Hristovoga, Oliveru Maksimović i Juliju Brudar, djecu koja su umakla šiptarskom nožu, terorista koji ucrno zaviše naš narod na Kosovu i Metohiji, ali ih ovdje dočekaše NATO bombe – kazao je vladika.
On je istakao da je u Murini podnijeta velika žrtva, tim veća što je veća nesrazmjera između te djece i njihove slabašnosti, i sile koja je razarala našu otadžbinu, kao i mnoge države širom svijeta.
– I to je njima ponos, a naš ponos ne daj Bože da bude sila i bombe koje razaraju druge države i narode. Samo je blagoslovena ona vojna sila koja brani svoju otadžbinu, kao što je i naša vojska branila našu otadžbinu. Ne treba zaboraviti nikada da je i Crna Gora tu podnijela velike žrtve, i da su Crnogorci, kao i 1912. godine, i te 1999. ginuli za oslobođenje naše otadžbine, za Kosovo i Metohiju, jer kao Crnu Goru tako smo mi uvijek Kosovo i Metohiju smatrali svojom otadžbinom. Ali, pojedini su zaboravili da je Metohija pripadala Crnoj Gori, i toga su se odrekli, kao što se odriču i žrtava i kao što daju neodrživa i bijedna opravdanja za zločin na Murini. Tako smo, nažalost, sa najvišeg mjesta, moram to sa tugom da kažem, čuli i takvu riječ, bijednu i jadnu riječ, da NATO nije znao gdje se nalazi Murina, nego je mislio da ovo pripada Kosovu, da to nije Crna Gora, a da su znali da je Crna Gora ne bi ni bombardovali Murinu – kazao je Joanikije.
N.V.
Nikada vas nećemo zaboraviti
Predsjednik MZ Murina Branislav Otašević u pozdravnoj riječi poželio da se murinski zločin nikom u svijetu više ne dogodi.
– U ime MZ Murina zahvalan sam svima koji su došli da odaju poštu našim nevino stradalim žrtvama, pod geslom „Nikada vas nećemo zaboraviti“. Neka njihove duše caruju na nebeskim visinama, a ovakav zločin kakav je zadesio Murinu, Crnu Goru, Srbiju i eks Jugoslaviju, poželio bih da se nikad nigdje ne dogodi. Još jednom hvala svima a posebno preosvećenom vladici Joanikiju i sveštenstvu što su svake pa i ove 17. po redu godine sa nama i što čuvaju zajedno sa nama uspomene na tragično postradale i poginule, a što ćemo činiti i u svim narednim godinama – istakao je Otašević.