Piše: akademik Zoran Lakić
Prije deset godina Crna Gora je na „feleričnom referendumu“ donijela odluku da se izdvoji iz sastava dotadašnje zajedničke države – Savezne Republike Jugoslavije. Kažem „feleričnom referendumu“ – jer je evidentirano na hiljade propusta na koje ni do dana današnjega nije dat valjan odgovor. Evidentirana je većina od samo 1.450 glasova. Na drugoj strani bio je i prigovor da je bilo 20.000 nepravilno upisanih u biračke spiskove, koji su pravljeni i kojekakvom potvrdom da su nekada bili đaci N.N. škole; navodi se slučaj iz Plava i Rožaja. Čitamo i podatak da je 262.000 građana glasalo za zajedničku državu i da je većina od 95.000 upisanih nepravoslavaca – glasalo protiv zajedničke države sa Srbijom; da li to znači i da su oni glasali i za samostalnu Crnu Goru. Vrijeme poslije referenduma govori da su se tada pravili dogovori o specijalnom statusu Sandžaka. Sve otvorenije istupaju lideri muslimanskih stranaka u Crnoj Gori da bez glasova ove populacije ne bi bilo nezavisne Crne Gore 21.5.2016. godine. Evidentirani su i neki paradoksi, kao na primjer ovaj: istorijsko Cetinje je dalo manji doprinos takvoj samostalnosti Crne Gore od Rožaja, na primjer.
O svim tim detaljima svjedoči tzv. Bijela knjiga – J. Markuša, koja se popularno naziva Magnum erimen; asocijacija na poznatu studiju akademika Viktora Novaka, mog dragog profesora sa Filozofskog fakulteta. Svjedoka je zaista puno. U mojoj knjizi “Tokovi istorije u Crnoj Gori” objavio sam moj govor na velikom mitingu opozicije u Crnoj Gori za očuvanje zajedničke države, koji je održan 16.5.2006. godine. Evo moje poruke:
„Pozivam vas da 21. maja – odbranimo zajedničku državu i ispunimo amanet naših ponosnih predaka. Zaokružićemo NE i staviti tačku na sve dotadašnje podjele. A već sjutradan – Crna Gora će zajednički slaviti pobjedu! Sloga nam treba da krenemo naprijed. Neka se ubuduće vlast plaši naroda – a ne narod – bezvlašća!“ (str. 108)
U daljem tekstu pozabavićemo se pitanjem šta je dobila Crna Gora – obnovom nezavisnosti 2006. godine. Deset godina kasnije – Crna Gora je podijeljena više nego što je bila ikada u svojoj istoriji. O tome govore i najnoviji događaji u parlamentu. To je i najveća opasnost za njen prosperitet. Zato je pao i društveni standard; puno je nezaposlenih – više nego ikada. Oni koji rade, takođe, žive u oskudaciji, jer je takozvana korpa namirnica – 2-3 puta skuplja od mjesečnih primanja. Zaduženost Crne Gore danas iznosi 2 milijarde dolara. Kada je 80-ih godina dug Jugoslavije iznosii 20 milijardi, sva zvona su zazvonila na uzbunu. Danas je dug Hrvatske 40 milijardi. Zbirni dug svih jugoslovenskih zemalja je oko 100 milijardi dolara. I svi su nekako mirni. Uživaju u nezavisnosti.
Što je najgore Crna Gora je izgubila stara prijateljstva u koja se s razlogom zaklinjala i ponosila. Prijateljstva koja su najviše „radila“ – u kriznim vremenima. Kada je bilo, kako narod kaže: Stani-pani! Prisjećamo se tako pokliča kralja Nikole kojim je pozvao Crnu Goru u I svjetski rat: „Sa nama je naša vjekovna zaštitnica – velika Rusija!“ Sličan poklič čuo se i u II svjetskom ratu: Dok se čitav svijet pozdravljao sa – Smrt fašizmu – sloboda narodu! ustanički pozdrav na dobrom dijelu Crne Gore glasio je: Crvena armija je s nama – Pobjeda je naša!
To se ne zaboravlja u pamćenju naroda. Bez tih prijatelja Crna Gora bi bila kao nekada: „Jedna slamka među vihorove“ i još više „Sirak tužni bez iđe ikoga, da sasluša, ko da bi pomoga”. Na drugoj strani traže se i nude nova prijateljstva, koja ne treba odbiti, ali ni bezrezervno prihvatiti. Na to, opet, upozorava stara mudrost iz vremena Vuka Karadžića: „U starog dušmanina – ne traži novog prijatelja.” Nije bez „pokrića” jedan naš državnik – ne tako davno rekao da je zbog ustaške šahovnice „zamrzao i popularnu igru – šah.“
Iz tog izguba proizilaze i dugi, koji pogađaju običnog čovjeka. Recimo turistička privreda, pa pad društvenog standarda, pojačana zaduženost, da ne pominjemo kriminal i korupciju. Što je najgore svi se nekako osjećamo neisugrno. Uostalom, „crna hronika“ u štampi je najzastupljenija, a raste broj nerasvijetljenih ubistava.
To je sve došlo sa međunarodno priznatom – nezavisnošću. I obnovom državnosti 2006. godine. Kao da u zajedničkoj državni nismo imali državnost, koja je i Ustavom Crne Gore zagarantovana. Baš kao što je to bilo sa prvim ustavom iz 1905. godine. Nismo svečano obilježili tu 100-godišnjicu kao što danas obilježavamo 10-godišnjicu. Poruka može biti: Od nas počinje istorija! Znamo i za taj jadac.
A što je Crna Gora izgubila ukidanjem zajedničke države i promovisanjem sedam separatnih država: One su više nego ikada do sada igračka u rukama velikih – moćnih. Pa je pitanje da li su stvarno nezavisne i samostalne.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.