T
okom rukovođenja Zavodom za socijalnu i dječiju zaštitu u minulom periodu doživjela sam i incidentne, neprijatne situacije među kojima ima i onih koje su me ozbiljno uznemirile, a iako po prirodi nijesam plašljiva, moram priznati da se ponekad ne osjećam bezbjedno, kazala je u razgovoru za „Dan“ direktorica te ustanove Neda Bogavac. Ona je kazala da su se sva njena negativna očekivanja zbog funkcije na koju je izabrana po leks specijalisu potvrdila, dok je pozitivnih manje.
Upozorava da Zavod za socijalnu i dječju zaštitu, bez imalo svoje zasluge i krivice, ne obavlja dobar dio svojih osnovnih djelatnosti.
– Nabrojaću samo neke od ključnih nedostataka. Ono što do danas nije učinjeno, a zakonska je obaveza Zavoda – jeste izdavanje licence za rad stručnim radnicima. Srž problematike licenciranja počiva u činjenici da stručni radnici koji obavljaju stručne poslove i pored jasne zakonske obaveze da podnesu zahtjev za izdavanje licence u roku od godinu dana od početka rada Zavoda, te da licenciraju svoj rad, nijesu u prilici da postupe po zakonu jer je dobijanje licence za rad uslovno vezano za polaganje stručnog ispita, a zbog nedovršenosti reforme u tom smislu resorno ministarstvo od donošenja ovoga zakona 2013. godine nije uredilo i organizovalo polaganje stručnog ispita za stručne socijalne radnike, što je u njegovoj nadležnosti. Važna djelatnost Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu je i stručno usavršavanje koje je u smislu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti sadržano u obavezi neprekidnog sticanja znanja i vještina stručnih radnika i stručnih saradnika u socijalnoj i dječjoj zaštiti. Odatle je akreditovanje programa obuke, koji se po akreditovanju uvode u praksu pružaoca usluga socijalne i dječije zaštite, posebno važna djelatnost – objašnjava Bogavac.
Ukazuje da se „do sada za skoro sve programe obuka u socijalnoj i dječijoj zaštiti znanje uglavnom `uvozilo` iz regiona i inostranstva, u velikoj mjeri od stranih NVO“.
– Smatram da bi akreditaciju programa trebalo da vrši posebno akreditaciono tijelo, a da se na tom fonu dominantno angažuju stručnjaci u oblasti socijalne i dječje zaštite iz redova domaće akademske zajednice, inače kadar koji je nepravedno zanemaren u ovom smislu, kao i iz redova domaćih NVO organizacija i zainteresovanih profesionalaca u ovoj oblasti – ističe ona.
Bogavac navodi da će plan i program rada Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu u narednom periodu biti obogaćen otvaranjem javnog diskursa o benefitima i nedostacima reforme socijalne i dečije zaštite.
– Krajnji cilj ovog projekta je stvaranje uslova za potpunu i kontinuiranu prohodnost informacija između krajnjih korisnika socijalne i dečije zaštite i najviših instanci odlučivanja o njihovim pravima i mogućnostima. Dakle, ne samo partijskih, podobnih, nego svih lica koja su u stanju socijalnih potreba – kaže Bogavac.
Bogavac navodi da nije u potpunosti sigurna da li je dokumentacija koju je dobila na uvid i kontrolu „frizirana“, ali i da prema onome što je do sada analizirala sumnja da postoji niz nepravilnosti koje će biti procesno tretirane. Tvrdi da je suočena sa opstrukcijama koje su „iznad svih njenih očekivanja“.
– Nijesam se baš nadala ni svečanoj atmosferi, niti pretjeranoj kolegijalnosti, ali neprijatno sam iznenađena određenim postupcima zaposlenih pojedinaca, koje mogu okarakterisati kao krajnje nevaspitane i neprimjerene. Uprkos činjenici da moju kolegijalnost i korektan pristup rukovođenju i ophođenju prema zaposlenima ne spori nijedan zaposleni, određeni broj zaposlenih je izuzetno nekorektan i nekolegijalan – ustvrdila je Bogavac.
Ocjenjuje da sistemski problem u čitavoj državi jeste činjenica da je ozbiljan broj zaposlenih potpuno nesamostalan u radu, a službenici i namještenici to nikako ne bi smjeli da budu.
– Konkretno me zbunjuje i činjenica da se u Zavodu određeni broj zaposlenih ponaša neprijateljski, na svako, pa i najljubaznije, traženje dokumentacije koju smatram značajnom za analizu. Čini mi se da na taj način bespotrebno stvaraju pogrešnu sliku i o sebi i o poslovanju Zavoda. Takvi zaposleni su svjesni da ne ispunjavaju nalog direktora, jasno im je da takvo ponašanje povlači različite zakonske, pogotovo disciplinske posledice, ali ponašaju se kao da moraju da odbiju dostavljanje tražene dokumentacije (iako jednako znamo da je ista možda ispravna) sve dok za postupanje po mom nalogu ne dobiju saglasnost direktora čiji je radni odnos u mirovanju. Sa druge strane, dok zaposleni rizikuju disciplinske postupke, direktor je kolegijalan i korektan – navodi ona.
Bogavac smatra da je poseban hendikep čitavog sitema za vrijeme trajanja kontrole po leks specijalisu, upravo u tome što su svi oni koji su vrijedni i profesionalno poslu posvećeni kadrovi u sjenci upravo onih koji se u svojim opstrukcijama, neradu i nevaspitanju, „utrkuju za poen više kod direktora za koga nestrpljivo očekuju da se vrati na dužnost rukovodioca po završetku mandata kontrolora“.
– Nažalost, kako to obično biva, i ne samo u Zavodu nego u čitavoj državnoj upravi, evidentno je da upravo oni koji imaju profesionalan odnos prema poslu i kolegama, za bezobrazno malu platu „nose“ kompletan teret obaveza svih, odnosno onih zaposlenih koji za svoj nerad primaju bezobrazno veliku platu – kaže Bogavac.
Ona ističe da je budžet Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu skroman, kao i da je dobar dio budžetskih sredstava opredijeljen za bruto zarade zaposlenih. Prema dokumentaciji kojom raspolaže, Bogavac navodi da nalazi nepravilnosti u poslovanju koje se ne mjeri velikim ciframa, ali da se čini da i u Zavodu, koji je osnovan prije nešto više od dvije godine, postoje primjeri loših navika i zloupotreba državnih resursa.
– Iako se ne radi o velikim iznosima, nepravilnosti se mogu naći u oblasti zapošljavanja i radnih odnosa, finansija, ovlašćenja zaposlenih, korišćenju službenog automobila, te u većini onoga što mi je dokumentovano – ukazala je ona.
A.O.
Afera „Snimak” se neće ponoviti
Na pitanje da li je moguće ispuniti cilj zbog koga su kontrolori imenovani – za obezbjeđivanje uslova za slobodne i fer izbore, Bogavac je kazala da je moguće samim tim što kontrolori svakodnevno nalaze, dokazuju i zaustavljaju nezakonitosti, odnosno zloupotrebe državnih resursa.
Ističe da se nezakonitosti i zloupotrebe negdje mjere milionima, a negdje decimalama zavisno od godišnjeg budžeta i „tekućih navika i zadataka“ tokom minulih izbornih ciklusa.
– Činjenica je da je na primjerima nađenih nezakonitosti zaustavljen svaki novi pokušaj sprovođenja u djelo „predizbornih navika“ koje su bile zastupljene kroz sistem poslovanja državne uprave i lokalnih samouprava, a o tome će svjedočiti podugačka evidencija o nepravilnostima nađenim za vrijeme važenja Zakona o primjeni sporazuma o stvaranju uslova za slobodne i poštene izbore. Ubijeđena sam da se tokom trajanja mandata kontrolora po leks specijalisu neće ponoviti afera „Snimak“. Ne vjerujem ni da će se jednokratna pomoć ubuduće kompenzovati za glasove, niti će se službenim automobilima vanredno nositi osnovne higijenske i prehrambene namirnice na godinama unazad poznate adrese kontrolabilnih, socijalno ugroženih glasača – smatra ona.
Odrekla se dnevnica za službena putovanja
Bogavac ističe da se odrekla dnevnica za službena putovanja, da ne koristi službeni telefon, a da službeno vozilo koristi isključivo za obavljanje radnih obaveza.
– Ovim ne želim da se hvalim nego da dokažem i podržim svakoga ko smatra ispravnim da rukovodioci, u smislu privilegija, treba da se izjednače sa zaposlenima, te da jednako doprinose uštedama u poslovanju. Prema mom mišljenju, direktorska stolica i službeni automobil nisu dio direktorovog aksesoara, nego resursi koji samo opravdano mogu biti na raspolaganju u vršenju njegovih radnih zadataka – poručila je Bogavac.