Crna Gora je raspadom SFRJ naslijedila najmanji iznos duga u odnosu na ostale članice bivše Jugoslavije i radilo se o svega 600 miliona dolara, odnosno oko 530 miliona eura. Taj dug je u odnosu na kraj 1991. godine, odnosno za period od 25 godina uvećan za oko dvije milijarde eura, a prema poslednjim podacima Ministarstva finansija, na kraju juna, ukupan državni dug, sa depozitima, iznosio je 2,305 milijardi eura, ili 60,60 odsto BDP-a. Bez depozita, dug je na kraju juna iznosio 2,36 milijardi, ili 62,04 odsto BDP-a. Inostrani dug iznosio je 2,033 milijarde, dok je unutrašnji dug iznosio 326,91 milion eura, a depoziti su iznosili 54,72 miliona eura. U taj iznos duga nijesu uračunati podaci o dugovanjima opština, koji su na kraju marta ove godine iznosili 142 miliona eura ili četiri odsto BDP-a. To znači da je javni dug 2,45 milijardi ili oko 65 odsto BDP-a.
Javni dug Crne Gore, bez dugovanja javnih preduzeća, na kraju 2006, odnosno prije deceniju iznosio je 701,1 milion, od čega se na unutrašnji dug odnosilo 197,1 milion, a na spoljni javni dug 504 miliona ili 71,9 odsto od ukupnog.
Prema projekcijama Vlade, visina javnog duga do kraja ove godine dostići će 72 odsto BDP-a, a prema fiskalnom planu, usvojenim sa budžetom za ovu godinu, predviđeno je da će taj nivo dostići 79 procenata BDP-a do 2018.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić istakao je da visina javnog duga u ovom trenutku prelazi 65 odsto BDP-a, što je, smatra, alarmantno.
– Posebno je teško prihvatiti visinu javnog duga, kad znamo da smo do prije pet–šest godina imali javni dug koji je bio u granicama Mastrihta, odnosno, bio je čak i ispod 40 odsto BDP-a. Na povećanje javnog duga uticali su razni promašaji u ekonomiji, počev od pada garancija, velike javne potrošnje, velikog državnog aparata, penzije, jer je Fond PIO u konstantnom minusu, koji Vlada stalno subvencioniše. Zatim, mnoge privatizacije, koje su trebale da popune rupe u budžetu, nijesu uspjele – od Telekoma, pa nadalje, što je sve uslovilo rast javnog duga. Samo ove godine nedostajuća sredstva u budžetu su 667 miliona eura, što je, u odnosu na ukupan budžet, alarmantno. Tu je refinansiranje starih dugova, kredit za autoput, davanja koja nijesu bila planirana budžetom, počev od novog Zakona o zaradama javnih funkcionera i službenika, pa do naknada za majke sa troje i više djece, koje dostižu zabrinjavajuće iznose u odnosu na stanje u budžetu i to je osnovni problem – naveo je on.
Lekić je ukazao i na proteste radnika, kojima traže isplatu otpremnina, povezivanje staža i slično, što sve pada na teret budžeta i podsjetio na probleme isplate minimalnih otpremnina iz Fonda rada.
– Mi nemamo adekvatnu strategiju upravljanja javnim dugom, koja treba da dovede do toga da se javni dug svede na realne okvire, odnosno na nivo koji budžetski prihodi mogu da pokriju, međutim, tendencija rasta javnog duga je alarmantna i to postaje neprihvatljivo – rekao je on.
Po njegovim riječima, javni dug bi imao smisla da su sredstva koja je pozajmljivala država uložena u otvaranje novih radnih mjesta, investicije i slično.
– Međutim, naše zaduživanje nema refleksiju na zapošljavanje, na rast BDP-a, pa smo u veoma teškoj situaciji u ovoj godini, a šta nas čeka u narednoj, to je velika nepoznanica. Smatram da će javnim dugom nova vlada morati da se pozabavi direktno, odgovorno i stručno, jer to može da bude kamen oko vrata i da državu dovede u situaciju u koju su došle neke druge zemlje, poput Grčke i Španije, koje su zbog javnog duga došle na ivicu bankrota. Ipak, te zemlje su u EU, pa postoje određeni fondovi i donacije kojima im se može pomoći, a kod nas je situacija komplikovana. MMF nije ozbiljno ušao u našu privredu i finansijski sistem, jer oni imaju veoma teške i ozbiljne uslove, pa Crna Gora, uglavnom, ide na zaduživanje kod komercijalnih banaka, koje daju dosta nepovoljne kredite – zaključio je Lekić.
J.V.
Naslijedili preko 15 milijardi dolara duga
Uoči secesije pojedinih republika i dezintegracije SFRJ, krajem 1991, spoljni dug prema konvertibilnom valutnom području premašivao je 15 milijardi dolara. Najviše zadužena bila je Srbija, čiji je spoljni dug iznosio 4,8 milijardi dolara, sledi Hrvatska (2,7 milijardi), Slovenija (1,7 milijardi), BiH (1,5 milijardi), Makedonija (0,7 milijardi), Crna Gora (0,6 milijardi), dok je Federacija dugovala 3,1 milijardu dolara.