Država Crna Gora nema adekvatnu politiku prema osobama sa invaliditetom, pa samim tim ni prema slijepim i slabovidim osobama, kojih, prema podacima Monstata ima oko 14.400, ocijenio je predsjednik Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović. U razgovoru za „Dan” povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, on je kazao da organizacije slijepih i slabovidih okupljaju oko 1.000 članova.
Macanović ističe da postoji velika nesrazmjera između statistike Monstata i SSCG i ukazuje da, bez obzira na broj, slabovide osobe u našoj državi imaju velike probleme prilikom najednostavnijih radnji kao što je prolazak gradom, a uz to imaju i veliki broj egzistencijalnih problema, prvenstveno zapošljavanja i ostvarivanja prava na ličnu invalidninu. Macanović ukazuje da u Crnoj Gori imamo paradoksalnu situaciju da se slijepim i slabovidim osobama ne odobravaju invalidnine zbog Pravilnika o medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na njegu i pomoć, ličnu invalidninu, materijalno obezbjeđenje i rad sa polovinom radnog vremenena.
– Zbog postupanja suprotnog Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti i presudama Upravnog suda, mi smo počeli i sa tužbama prema osnovnim sudovima, a sporni pravilnik pokušavamo da osporimo i pred Ustavnim sudom. Radi se o klasičnoj diskriminaciji osoba sa oštećenim vidom jer su problematičnim pravilnikom osobe potpuno oštećenog vida izuzete iz kategorije lica sa teškim invaliditetom, što je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i pravnim sistemom Crne Gore. Takođe, postoji još osoba s teškim, stoprocentnim invaliditetom, koje su, poput osoba potpuno oštećenog vida, oštećene ovakvim tekstom pravilnika i isključene sa liste medicinskih indikacija za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu. To je neprihvatljiva praksa – rekao je Macanović za „Dan”.
On je dodao da je jedan od velikih problema i zapošljavanje lica sa invaliditetom, pa samim tim i onih koji imaju problem sa vidom.
– Poslodavci radije plaćaju penela nego što zapošljavaju osobu sa invaliditetom. Međutim, oni plaćaju naknade zbog toga i ta sredstva se slivaju u Fond za profesionalnu rehabilitaciju, ali se nenamjenski troše od strane države. Zato se mi zalažemo da Fond bude nezavisna institucija i da se novac troši u skladu sa namjenom – istakao je Macanović.
On je ukazao da slabovide osobe imaju veliki problem i pri samostalnom kretanju jer ne postoje reljefne staze koje bi im pomogle prilikom kretanja, a problem je i saobraćajna nekultura koja kretanje trotoarim otežava i licima koja nemaju probleme sa vidom.
– Tu je i nedostatak zvučnih semafora, koje imamo u Podgorici na nekoliko mjesta. U Bijelom Polju imamo jedan, u Baru ih nema, dok u Nikšiću imamo pet od kojih nijedan ne radi – kazao je Macanović.
On je istakao da Crna Gora ima jedno od najboljih zakonodavstava u oblasti zašite osoba sa invaliditetom, ali je problem što se ono ne primjenjuje na adekvatan način.
M.S.
Teško se prihvata invaliditet
Goran Macanović ukazuje da osobe sa oštećenim vidom veoma teško prihvataju stanje u kom se nalaze.
– Nedostatak vida se često posmatra kao kazna ili sramota. Ljudi moraju prije svega da nauče da prihvate sebe. Sa invaliditetom se čovjek mora suočiti - kaže on.
Nedostupne i informacije
Macanović ističe da oblast pristupačnosti informacija osobama oštećenog vida treba unapređivati i da je to nešto što zahtijeva kontinuiran rad u cilju objavljivanja informacija u dostupnim formatima (audio-forma, Brajeve oznake, uvećana slova za osobe djelimično oštećenog vida i slično).
– U toj oblasti su trenutno aktuelni zakoni o zaštiti potrošača i o ljekovima, gdje nastojimo da propisani proizvodi i ljekovi budu obilježeni Brajevim pismom, čime će biti pružena dostupna informacija korisnicima oštećenog vida u pristupačnom obliku – kazao je Macanović.