Vlada i ministarstva planiraju da ove godine potroše preko milion eura za mobilnu i fiksnu telefoniju, dok, s druge strane, teret krize u Crnoj Gori pada na najugroženije kategorije građana. Nedavno je usvojen zakon kojim su naknade za majke sa troje i više djece smanjene za čak 25 odsto.
Najveći izdatak za mobilnu i fiksnu telefoniju imaće Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), na čijem je čelu Mevludin Nuhodžić, i to 371.200 eura. U te troškove su uračunati i oni Uprave policije.
Na drugom mjestu po potrošnji je resor finansija i institucije pod njegovom ingerencijom. To ministrstvo, kojim rukovodi Darko Radunović, za mobilnu telefoniju planira da potroši 111.500 eura, a za fiksnu i internet 123.250.
Na trećoj poziciji po potrošnji je resor vanjskih polova, na čijem čelu je Srđan Darmanović, a njihovo telefoniranje ćemo platiti 62.000 eura.
Po 50.000 eura za telefonske usluge izdvojiće Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, ministra Milutina Simovića, kao i Generalni sekretarijat Vlade, koji brine i o nabavkama za potrebe kabineta premijera Duška Markovića.
Ministarstva ekonomije (Dragica Sekulić) na telefone će potrošiti 32.500 eura, održivog razvoja i turizma (Pavle Radulović) – 48.869, rada i socijalnog staranja (Kemal Purišić) – 31.500, zdravlja (Kenan Hrapović) – 19.000, pravde (Zoran Pažin) – 34.000, prosvjete (Damir Šehović) – 24.000, kulture (Janko Ljumović) – 24.500, evropskih poslova (Aleksandar Andrija Pejović) – 23.215, javne uprave (Suzana Pribilović) – 16.300, sporta (Nikola Janović) – 15.000, ljudskih i manjinskih prava (Mehmed Zenka) – 6.840 i nauke (Sanja Damjanović) – 2.600 eura. Za Ministarstvo odbrane, kojim upravlja Predrag Bošković, u planu javnih nabavki za 2017. ne pominju se telefonske usluge.
U Centru za građansko obrazovanje (CGO) smatraju da savremene tehnologije daju dovoljno prostora da se u velikoj mjeri smanje izdaci za telefone.
– Prije svega smatram da treba da razdvojimo ono što je funkcionalna potreba i dostupnost, a samim tim i opravdan trošak nedomaćinskog pristupa sredstvima budžeta u vrijeme kada moderne tehnologije omogućavaju znatno smanjenje troškova telefona. Očekivano bi bilo da se i ovi troškovi u budžetu smanjuju, a realno je teško pronaći opravdanje za to što se štednji ne pristupa ravnomjerno – izjavila je Svetlana Pešić, saradnica na programima u CGO.
Prema riječima Božidara Čolakovića iz Centra za političku edukaciju, zbog rasprostranjenosti korupcije u našem društvu postoji rizik da se službeni brojevi, za koje račune plaćaju ministarstva, daju rođacima i prijateljima zaposlenih u tim resorima, te da se na taj način zloupotrebljavaju sredstva.
– Takva mogućnost u sistemu koji u svojim temeljima ima neki oblik korupcije uopšte nije isključena. Proširivanje kruga onih koji su obuhvaćeni makar i malim privilegijama na račun poreskih obveznika samo je jedan od načina manifestovanja same suštine jednog sistema vlasti u kom su privatne privilegije isprepletane i utemeljene na obavljanju javne funkcije jedina ideologija – istakao je Čolaković. M.S.
Neracionalni troškovi
Čolaković dodaje da su izdaci za telefonske račune samo jedna stavka prilično neracionalnih troškova državne administracije.
– Podsjetimo se različitih slučajeva korišćenja službenih vozila u privatne svrhe, od kojih je jedan okončan presudom vozaču, pošto je u sudskom procesu ustanovljeno vrlo uvjerljivim obrazloženjem da ministar nije znao da vozač mijenja tablice. Takođe, svjedoci smo da je prije objavljivanja plana za racionalizaciju troškova i konsolidaciju budžeta, kojim su, između ostalog, umanjene naknade majkama sa troje i više djece, došlo do povećanja zarada u državnoj administraciji, pa potom do procentualno malog umanjenja. Brojni su primjeri krajnje nelogičnog raspologanja sredstvima. Čini se da je sve to posledica uvriježenog naopakog shvatanja funkcije kao garanta sitnih i krupnih privilegija, bez obzira na okolnosti, očiglednu krizu i krajnje težak status prosječnog građanina. Stoga i pokušaji opravdavanja budžetskih ušteda nauštrb građana, jer smo svi jednaki u snošenju tereta krize, izgledaju krajnje licemjerno, pošto su neki očigledno `jednakiji` od drugih – zaključio je Čolaković.