-PRIREDIO: mr ALEKSANDAR ĆUKOVIĆ
Mnogi značajni pisci i kritičari sa naših prostora pisali su o poeziji Andrije Radulovića.
,,Pjesnikov govor je moderno orkestriran. Dolazi do punog izražaja njegov fini senzibilitet, naročito kada opšte teme prelama kroz prizmu ličnog utiska. Njome obezbjeđuje ubjedljivost poetske matrice, uzimajući slutnju kao dominantnu poziciju. Slutnja je oblik suštinski uhvaćenog svijeta. To je onaj svijet između sna i realnosti, bez koga se poetsko ne da zamisliti”, bilježi akademik CANU Žarko Đurović. On ističe da Radulovićeva djela govore o bogatstvu inspiracije.
Andrija Radulović jedan je od najprevođenijih savremenih crnogorskih pjesnika. ,,Raduje me pojava novog, mladog pisca, koji je čujem, izašao na glas i van svoje državne kuće. Ono što sam pročitao njegovo, sjajno je. Govorim o Raduloviću, o Andriji!”, riječi su Danila Nikolića.
Prof. dr Tatjana Savčenko iz Moskve mišljenja je da Radulovićeve pjesme u sebi sadrže zaokret unutrašnje forme i dramatizam ljudskog postojanja.
,,Mnoge od njih se odlikuju filigrantskom obradom, osjetnom poetskom lucidnošću i racionalnošću jezičkih sredstava, lakonskim – jezgrovitim izrazom (prije svega „kratke“ pjesme, kao što su „Trubač“, „Roda“ i druge). Nemoguće je ne obratiti pažnju na neobičnost osjećanja svijeta autora, na složenost njegovih poetskih simbola, koji se u pjesmama smjenjuju filmskom brzinom. Pjesme Andrije Radulovića fiksiraju psihološko stanje njegovog lirskog heroja u raznim momentima njegovog života, predstavljajući čas „potok saznanja“ („Dežavi“), čas ispovijest („Ispovijest jednog pjesnika“, „Poezija“), obiluju neočekivanim zaokretima i paradoksima... Bez obzira na to što za rusku književnost verlibr nije tradicionalan, poslednjih decenija i u Rusiji raste interesovanje za ovu vrstu poezije... Nema sumnje da će objavljivanje na ruskom jeziku nove zbirke poezije Andrije Radulovića, privući pažnju ruskog čitaoca”, smatra Savčenko.
U Radulovićevoj poeziji, bilježi prof. dr Slobodan Vujačić, postoje koncentrični krugovi, poput krugova u vodi, koji se šire spontano i pravilno, kroz riječi, slike, ideje, jednom riječju kroz stihove, postižući visok stepen slobode...
,,U ovoj poeziji živi slovenski plamen... Sklon sam tvrdnji da će pjesnik Andrija Radulović ostati zabilježen kao značajna pojava, prije od mnogih crnogorskih pjesnika koje slavi ovo vrijeme”, smatra Vujačić.
I akademik Matija Bećković, proslavljeni pjesnik, čvrsto je uvjeren u pjesničku budućnost i neprolaznost Radulovićeve poezije, pa je tako za rukopis knjige ,,Ognjeno rebro” zapisao: ,,Put koji je prešla poezija prelazi i svaki pjesnik. Taj dugi put je morao preći i Andrija Radulović da bi došao do sebe i svoje riječi. Istina, kao da su na tom dugom putovanju od pjesama ostala samo rebra – ali kroz ta rebra nam se ukazuje lik jednog osobenog pjesnika. Izdavač koji objavi ‘Ognjeno rebro’ – kako je Andrija Radulović naslovio ovu rukovet stihova, samo će utisnuti znak na rukopis Darovitog pjesnika za koga ćemo, kako se to kaže, tek čuti i koji se ovim stihovima, nesumnjivo, upisuje u onaj promil ljudskog roda koji živi da bi nešto ostavio iza sebe”.
Glas pjesnika Andrije Radulovića, smatra književnik Žarko Komanin pišući o pomenutoj zbirci, podiže se kao mlaz svjetlosti, buni se i rastjeruje tamu iz čovjekove kuće i duše.
,,Kod Andrije Radulovića grle se zemlja i čovjek, razgovaraju pamćenje i žrtva, dodiruju se iskon jezika i strava jave, sudaraju se ljetopis vječnosti i ‘pjena dana’... Radulovićeva zbirka ‘Ognjeno rebro’, i jeste jedan bolni krik, sred užasa zaboravljanja ognjenih snova i ognjenih riječi („Na mom pragu ćuti /velika crna ptica“). Radulovićeve riječi se raduju istini... Ostavljaju otiske i trag – one su i bolne stope po duši pjesnikovoj i našoj”, primjećuje Komanin.
Knjigu ,,Anđeo u pšenici” Radulović je objavio 2002. godine.
,,Ova knjiga nam otkriva jednog sjajnog liričara klasičnog kova. To se jasno vidi u pjesmama u kojima autor ‘pozamljuje’ svoj glas da bi oživio sliku pjesnika i pisaca koje doživljava kao svoje rođake po duhu – Hemingveja, Poa, Tolstoja... Udvostručujući sopstveni govor, on uspijeva da istovremeno fiksira tačku prepoznavanja drugog, i da održi (lirsku) poziciju oslonjenu na odvajkada pjesnički simbolički repertoar – noć i unutrašnju svjetlost, pjesmu i bol, Eros i Tanatos. Ako bismo tražili neku još karakterističniju potvrdu izvorne liričnosti ove poezije, našli bismo je u pjesmama minijaturama kao što su „Lesendro“ ili „Jesen“, gdje je u svega nekoliko stihova skiciran čitav jedan bogati svijet ljudskih strasti – piše prof. dr Saša Radojčić o knjizi ,,Anđeo u pšenici”.
(Nastaviće se)