-Piše: Veselin Lazarević
Rodžer je preuzeo bend prije izlaska albuma „The Wall“. To je njegova priča. O narcisoidnoj i izgubljenoj rok zvijezdi koja nije mogla da se snađe u društvu. Na kaseti je zvučala očajno. Rodžer je uradio demo-snimak. To je bilo nepodnošljivo, ali je ideja bila odlična. Tada je došao do izražaja Dejvov talenat, jer je on radio svu muziku. Iako je Rodžeru trebala Dejvova muzika da bi oživio svoju viziju, nije mu bilo lako da učestvuje u tom kreativnom procesu. Rodžera Votersa je tada bio glas da je težak čovjek. Bio je veoma nasilan. Dejv Gilmor ga je opisao kao tipičnog alfa mužjaka. I klavijaturista Rik Rajt osjetio je Rodžerov bijes tokom snimanja „The Wall“.
Rik Rajt i Rodžer Voters su se češće svađali nego ranije. Rodžer je mislio da on piše sve i da mu Rik ne treba jer se ne trudi, ali Rik je bio veoma osjetljiv i fin momak koji nije trpio takvu negativnost i mračnost.
Rodžer je praktično želio da izbaci Rika iz benda. To mu je uspjelo 1979. godine, ljut na rajta zato što nije htio da se vrati sa odmora u Grčkoj da bi završili snimanje albuma, Rodžer je ubijedio ostale članove benda da postave Rajtu ultimatum. Rajt je pristao da izađe iz benda. Platili su ga samo da svira na promovisanju albuma. To je bio početak kraja originalnih članova Pink Flojda. Jedino što je iz toga proisteklo jeste da su svi izgubili novac od te turneje, osim Rajta. Jedan od razloga što su koncerti bili tako skupi jeste i veoma kompleksna scenografija. Bend je odlučio da predstavi taj album tako što će sagraditi zid oko sebe. Taj zid je bio bukvalan i simboličan.
Zid pada dok se koncert približava kraju. To je period prije nego što su rok grupe radile takve stvari. To je bila revolucija. Uprkos nekonvencionalnoj bini, mračnim pjesmama, „The Wall“ je bio veliki hit. Prodali su 340 hiljada primjeraka u prva četiri dana po objavljivanju. Sa tog albuma su neke nevjerovatne pjesme – „Goodbye Blue Sky“, „Comfortable Numb“... Neke numere su aktuelne i danas. To je bio nevjerovatan koncert. Rodžer Voters je na sceni bio agresivan i dominantna ličnost. To je bio njegov trenutak.
„The Wall“ je preinačen u film koji je javno prikazan 1982. godine. Kao i album, služio je kao podsjetnik na mračne sile koje su vladale Rodžerom Votersom. Ako to nisu uradili album i živi nastupi, film je potpuno oživio taj koncept. To je individualac koji nema posla u društvu. To je borba. Bob Geldof je bio sjajan u toj ulozi. I album i film su bili veoma uspješni. Postao je jedan od najprodavanijih albuma tog vremena. Ali, Rodžerova dominantna ličnost prijetila je da još više naruši bend. Rodžers je zaista udaljio sve iz benda. Kao da je prisilio bend da sam sebe uništi. Taj sukob je doživio vrhunac za vrijeme snimanja sledećeg albuma „The Final Cut“ (Poslednji rez).
Kada je došlo vrijeme da se snima album, Rodžer je donio nove visokoumne i ozbiljne pjesme. Ponudio je bendu da to bude solo ploča. Nisu pristali na to.
Na kraju su ga snimili kao album Pink Flojda. Mnoge pjesme govore o tome kako je Rodžer podnio pogibiju svog oca u Drugom svjetskom ratu. To je bila prekretnica i iskustvo Rodžera Votersa. To je bilo mučenje. Kao da je Rodžer pravio pjesme nalik na one koje nisu unijeli na album „The Wall“. Govorio je ružne stvari o ostatku benda. Nakon albuma „The Final Cut“, Rodžer napušta bend. Bilo je jasno da Pink Flojd više neće raditi kao nekada. Pošto je Voters izašao iz benda, bilo je malo nade da će Pink Flojd opstati. Do kraja 1983. konflikti unutar grupe uzeli su svoj danak. Umjetničke razlike između Rodžersa i ostalih dovele su bend do kraha.
Uvrede i netrpeljivost među njima bili su suviše duboki. Međutim, Dejvid Gilmor i Nik Mejson željeli su da nastave, da rade pod imenom Pink Flojd. Rodžeru se to nije svidjelo. Spor oko prava korišćenja tog imena trajao je veoma dugo. Na kraju su Gilmor i Mejson dobili spor. Ali rijetko ko je vjerovao da bend ima budućnost. Bend je nastavio sa radom. Rik Rajt se vratio 1987, i Flojdovci su započeli rad na novom albumu. Verzija Pink Flojda, bez Rodžera, nastavila je sa albumom „Momentary Lapse of Reason“. Ali, nakon tog albuma gube inspiraciju.
Prošlo je sedam godina prije nego što je bend nastavio da snima. Novi album „Division Bell“. Album u mnogo čemu povratak visokoumnim konceptima. Koncerti su postali grandiozni. Svirali su na stadionima, ali vremena su se promijenila. Bilo je to vrijeme „grandža“...
Bob Geldof ih je okupio na koncertu „Live Aid“, 2005. Pink Flojd je bio u starom sastavu. Stare nesuglasice su se ponovo javile. Bend je 11. jula 2006. doživio simbolički udarac. Sid Baret je umro. Već 2008. nakon smrti Rika Rajta naslutio se konačan raspad Pink Flojda... Više nikad neće svirati zajedno.(Kraj)