I stari novinar Đorđe Darjević, inače šurak kapetana Josipa Štimca, koji je mnogo pisao i istraživao tragediju na mostu Pjenavac, svojevremeno mi je potvrdio da se trideset i dvije godina kasnije zaista ispostavilo da je grob kapetana Vlastimira Vlaste Đorđevića prazan, odnosno da u njemu nema nijedne kosti.
– Ne znam šta se stvarno desilo, teško mogu da poverujem da je on zaista na neki način tog dana izbjegao smrt. Ja više vjerujem da je to bila neka ujdurma armije – bilo ih je sramota da priznaju da ne mogu da nađu njegovo tijelo i onda su radi javnosti i njegove familije sve fingirali. No, kad je u pitanju vojska i njena moćna vojna bezbjednost, tu čovjek uvijek mora biti oprezan i rezervisan, jer nikad nije sigurno šta su sve mogli i na šta su sve bili spremni...
– Pošto je to bio završni dan betoniranja, sve starješine su tog jutra došle na most – tvrdio je pokojni Luka Šćepanović, jedan od najteže povrijeđenih u ovoj nesreći. – Siguran sam da je tu bio i kapetan Đorđević, ali ne znam gdje se zatekao u trenutku kad je skela pukla. Ja ne vjerujem u tu priču da je nađen ispod Abisinije, da ga je voda odnijela toliko daleko, jer Morača u to vrijeme niti je bila toliko jaka, a posebno ne mutna da ga ne bi primijetili ako je iko krenuo nizvodno da ga traži. A sve i da je bila mnogo jača, mislim da nije mogla da ga pronese mimo jednog pontonskog mosta koji je bio postavljen u koritu Morače kojih pet-šest stotina metara niže od Pjenavca, ispod kuće Milajića, preko kojeg je sa lijeve obale Morače izvlačen šljunak. Upravo tu, iza tog mosta, koji je ležao na gusto isprepletanim i ukošenim šinama, nađeno je tijelo komandanta Krkeljića. Ja, ipak, najviše vjerujem da je Đorđević ostao zatrpan u kršu mosta, u gomilama „živog” betona koji se sručio u Moraču i da je vojska poslije, pošto ga nije našla, napravila neku kamuflažu samo da utješi njegovu porodicu i prikrije svoj neuspjeh.
Priča da Vlastimir Đorđević možda i nije poginuo na Pjenavcu za sada ostaje u sferi sumnje, ali, po svemu sudeći, nema nikakve sumnje da bi on bio veoma neugodan svjedok, prvenstveno za izvođača radova, odnosno vojsku, da se kojim slučajem pojavio na sudu, bilo kao optuženi glavni inženjer, bilo ka svjedok. Sve ukazuje da bi se nakon toga na žestokom udaru našla kompletna komanda inženjerije sa generalom Blažom Jankovićem na čelu, jer Đorđević je bio taj koji se najupornije protivio takvom radu i posebno tako ubrzanom betoniranju mosta.
– Uvjerena sam da je mnogo ubjedljivih razloga za moju sumnju – uporna je Dragana Đorđević Putica, starija ćerka kapetana Đorđevića, koja ističe mnogobrojne dokaze i razloge za tu sumnju, ponekad čak na oko i fantazmagorične, a kao glavno naglašava to što nije obavljena zvanična obdukcija i identifikacija leša, što nije omogućeno njegovom bratu da ga vidi mrtvog, niti pružen ijedan dokaz da je on stvarno poginuo tog dana. – Ali, čak i ako je sve ovo plod moje uobrazilje – dodaje ona – imam pravo barem sada da znam šta je stvarno bilo sa mojim ocem. Neko mora da mi kaže i objasni zašto je njegov grob prazan, je li nas to neko namjerno obmanuo i prevario u želji da nas uteši ili da na taj način prikrije neku svoju bruku i sačuva svoju kožu...(Kraj)
Podijelio očevu sudbinu
Kad je Ilija Pantov Rakočević iz Prekobrđa poginuo na Pjenavcu, imao je samo 32 godine, a njegov sin Milenko – Milo nepunih pet. Milenko je stasao u ozbiljnog čovjeka, zasnovao lijepu porodicu, stekao i penziju u Kombinatu aluminijuma, a onda se jednog jutra, avgusta 2014. spremio, iz Podgorice otišao na most Pjenavac i podijelio očevu sudbinu – skočio je s mosta u Moraču...
Nije, međutim, to prvi i jedini slučaj. Pujo Kruščić iz susjednog sela bio je brat od tetke potpukovnika Milike Krkeljića. Bio je izuzetno vezan za njega i nije nikako mogao da preboli njegovu smrt pa se jednog jutra, kad je most Pjenavac ipak izgrađen i pušten u saobraćaj, zaputio iz sela i sa sred mosta skočio u rijeku – kažu sa istog mjesta sa kojeg je u Moračuskočio i Krkeljić kad je onog sudnjeg 26. maja 1962. godine shvatio da se skela ruši i da se mora ginuti...
PIŠE: BUDO SIMONOVIĆ