Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) još nije zatražilo dozvolu Agencije za zaštitu ličnih podatak i slobodan pristup informacijama (ALZPSPI) za postavljanje video-nadzora u Budvi, Baru, Kotoru, Herceg Novom, Podgorici i Nikšiću.
Prva sjednica Komisije za postavljanje video-nadzora javnih površina, čiji zadatak je stvaranje pravnog osnova i izrada projektnog zadatka, održana je krajem septembra i već je pokrenuta procedura za određivanje lokacija koje će se snimati kamerama.
– Na sjednici, kojoj je prisustvovao i predstavnik Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, predloženo je da se formiraju projektni timovi na nivou opština u kojima treba da se realizuje video-nadzor javnih površina. Zadatak tih projektnih timova je priprema spiska konkretnih lokacija za postavljanje video-nadzora sa opisom i statistikama događaja na tim lokacijama, kao i utvrđivanje tehničke mogućnosti realizacije sistema. Takođe, dogovorena su osnovna načela zaštite ličnih podataka, koja treba poštovati prilikom realizacije ovog projekta. Planirani projekat postavljanja video-nadzora sprovodiće se u Budvi, Baru, Kotoru, Herceg Novom, Podgorici i Nikšiću, a može se očekivati u narednoj godini –saopšteno je „Danu” iz MUP-a.
Projekat će biti finansiran iz državnog budžeta, sredstvima lokalnih uprava i donacijama.
– Benefiti ovog projekta su višestruki, a neki od glavnih ciljeva su da se preventivno djeluje u cilju smanjenja broja krivičnih djela i prekršaja, kao i da se izvršioci odvrate od činjenja krivičnog djela ili prekršaja. Projekat će doprinijeti poboljšanju efikasnosti policije u otkrivanju, rasvjetljavanju i dokazivanju počinjenih krivičnih djela i prekršaja, a njegovim sprovođenjem povećaće se sigurnost i bezbjednost građana – uvjeravaju iz MUP-a.
Član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović smatra da postavljanje video-nadzora nije dobra ideja jer se time drastično ugrožava pravo građana na privatnost.
– Agencija je odredila predstavnika u radnom tijelu MUP-a kako bismo došli do saznanja šta će se snimati, u kom obimu i u kom periodu, kako će se čuvati snimci i ko će im imati pristup. Ministarstvo od nas još nije tražilo – a samim tim nije ni dobilo – saglasnost za postavljanje video-nadzora u šest opština. To možda i ne treba da čudi jer ni oni sami ne znaju šta žele i kako to misle da izvedu. Evidentno je da postoji namjera da se snimaju javne površine, ali još ne znamo zbog čega i u koju svrhu. Takođe, treba reći da se na osnovu tog video-nadzora može vršiti profilacija ličnosti više nego što je na osnovu podataka o telekomunikacionom saobraćaju. Podsjetiću da je, na preporuku Agencije, Krivično odjeljenje Vrhovnog suda ocijenilo da se zadržani podaci ne mogu izuzimati masovno i da se to ne može raditi od opšteg ka posebnom, nego obrnuto – istakao je Lacmanović.
Kako je dodao, kao što se ne smije izuzimati telekomunikacioni saobraćaj svih građana, isto tako se ne mogu ni snimati svi građani.
– Video-nadzorom se ne bi smjeli snimati svi građani da bi se ulovila jedna riba. Kako bi naš narod rekao, ne treba klati tele zbog kilograma mesa – naglasio je Lacmanović.
Kako je ocijenio, priča o potrebi snimanja javnih površina pokazuje da nadležne službe ne rade posao kako treba.
– Ako neko kaže da je potrebno čuvati sve javne površine, onda priznaje da određene službe ne rade svoj posao. Neće valjda biti da ako se desi krivično djelo nadležni organi ne znaju baš ništa što bi moglo voditi do izvršioca. Ukoliko oni ne znaju baš ništa o tome ko bi mogao počiniti krivično djelo ili ko je upleten u to, onda oni nijesu radili posao za koji su plaćeni. Postavljati masovno video-nadzor, kojim se otkriva ko gdje ide, koliko se zadržava, sa kim prolazi, može poslužiti za jasno profilisanje ličnosti i na osnovu toga se mogu izvući mnogi podaci o građanima. Sumnjam da će se postići ikakav željeni efekat od tih kamera. Mi idemo ka EU i trebalo bi da gledamo praksu, recimo, Njemačke, Holandije ili Italije, gdje su kriterijumi za video-nadzor mnogo stroži – kazao je za „Dan” Lacmanović.M.S.
Ne smije se narušavati privatnost
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu utvrdio je odlukom iz 2003. kršenje prava na privatnost građanina iz Londona kojeg su u tom gradu snimale kamere. Radi se o Džefriju Denis Peku, koji je 1995. bolovao od depresije i jedne noći se kretao Ulicom Brentvod Hig sa kuhinjskim nožem u ruci, nakon čega je pokušao samoubistvo sječenjem vena na zglobovima. On nije znao da ga snimaju kamere.
Kako se navodi u odluci suda, operater sistema za video-nadzor je odmah upozorio nadležne, koji su ga pronašli, pružili mu medicinsku pomoć i odveli ga u policijsku stanicu, gdje je bio zatvoren prema zakonu o mentalnom zdravlju iz 1983. Pregledao ga je ljekar, nakon čega je pušten kući bez podizanja optužbe. Brojni mediji su nakon toga objavili priče o uspjehu sistema za nadzor, pri čemu su svi objavili Pekovu fotografiju, čime mu je narušena privatnost. Osim u lokalnim medijima, njegova fotografija je prikazana i u seriji „Kriminal Bit“ britanske nacionalne televizije Bi-Bi-Si.