KOLAŠIN – Članovi osam porodica koje su smještene u kolektivnom smještaju „Dom učenika” u Kolašinu više od dva mjeseca su bez struje. Kako postaje sve hladnije i zima se kalendarski približava njihov život je sve teži i teži. Stanari Doma učenika kažu da su prinuđeni da javno apeluju za pomoć i da se istovremeno snalaze kako znaju i umiju kako bi zagrijali svoje prostorije i opstali u životu... Zbog sve ukupne situacije stanari Doma učenika apeluju na nadležne da im omoguće da struju plaćaju svak za sebe, odnosno da svaka soba dobije svoje brojilo jer se utrošena električna energija sada mjeri jednim.
S obzirom na to da objekat Doma učenika nema dimnjake, neki od stanara koji imaju šporete na drva snašli su se tako što su sulundare sproveli kroz prozore, ali, tvrde ni to nije rješenje jer drva nemaju da bi mogli da se griju i ponešto skuvaju. U Domu učenika živi 14 članova među kojima je šestoro djece, i dvije bake od preko 80 godina života. Ukupan dug za utrošenu električnu energiju je oko 35.000 eura.
Većina stanara, su korisnici materijalne pomoći tako da žive bukvalno na rubu egzistencije. I oni koji primaju penzije takođe se mogu slobodno svrstati u socijalne slučajeve jer to su sve mininmalna primanja. Oni kažu da je situacija postala neizdrživa jer borave u ledenim prostorijama, nemaju načina za održavanje lične higijene jer nema tople vode. Sve u svemu kažu da su u jednoj užasnoj situaciji te da im je prijeko potrebna pomoć.
- Niko dosad, ni sa lokalnog ni sa državnog nivoa, nije pokazao namjeru da izmiri dugovanja za struju. Prije nekoliko dana dolazio je tim iz kolašinske kancelarije Centra za socijalni rad. Oni su napravili zapisnik o našoj situaciji. Iz Opštine niko nije dolazio niti nas ko drugi pita kako nam je – ogorčni su stanari Doma učenika.
Rosanda Rakočević koja je već u osmoj deceniji života kaže da joj je život postao nepodnošljiv.
- Struje nemamo dva mjeseca, ali nikoga nije briga za to. Hladno je, grijem se kod komšija, a noću spavam u ledenoj sobi i ako sam slabog zdravlja. Nemam para ni za peć ni za drva, a o održavanju higijene da i ne govorim- žali se Rakočevićeva.
Njena komšinica Dragana Šuković, samohrana majka, kaže da iako ima šporet, drva su problem, jer ih ima veoma malo. Ona ističe da je stanje neizdrživo, i da njena maloljetna kćerka domaće zadatke radi uz šteriku.
- Živimo kao da smo na nekom katunu bez osnovnih uslova za život. Hladno je, dimnjaka nema, drva nema, a posebno je teško sa održavanjem higijene. Mnogi od nas su štetovali cijelu zimnicu, koja je bila u zamrzivačima- kaže Šukovićeva apelujući na nadležne da se dogovore i nađu neko prihvatljivo rješenje.
J.Š.
Opština i EPCG bez dogovora
Iz Elektroprivrede Crne Gore kažu da su bili primorani da objekat isključe sa mreže. Kažu da su uložili sve moguće napore da se sa Opštinom Kolašin dogovore o načinu i dinamici plaćanja duga za struju, ali da nijesu naišli na razumijevanje čelnika lokalne uprave, te da im nije preostalo ništa drugo već da Dom učenika isključe sa mreže.
Dom učenika je opštinsko vlasništvo, ali lokalna uprava u minule tri i po godine, kako tvrde iz Opštine Kolašin, nije odlučivala o tome ko će biti smješten u njemu. To su, kako objašnjavaju u lokalnoj upravi, činili državni organi ignorišući Opštinu, i iz tog razloga lokalna uprava, ne priznaje dug za struju, niti ima namjeru da ga plati.