Jedna od nezaobilaznih tema u jeku političke kampanje za predstojeće lokalne izbore u Podgorici je i zdravstvo, koje je i te kako politički zanimljiva teritorija jer direktno utiče na svakodnevni život građana, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou, kazao je u razgovoru za „Dan” član Predsjedništva Ujedinjene Crne Gore dr Vladimir Dobričanin. On je naveo da će se u jednom saglasiti svi – nama ne trebaju novi politički menadžmenti sastavljeni od neostvarenih ekonomista ili pravnika pred penzijom kao danas.
– Treba nam profesionalan menadžment sastavljen od dokazanih profesionalaca iz medicinskog esnafa kojima su kvalitetan i efikasan zdravstveni sistem i zaštita zdravlja građana ispred politike. Ovih dana je najčešće upotrebljavan „medicinski termin” od političkih subjekata bio „gradska bolnica”, iako niko detaljnije nije objasnio šta taj termin uopšte znači i koji je razlog zbog koga nam taj medicinski objekat toliko treba – rekao je Dobričanin.
Kako kaže, ako se pod terminom „gradska bolnica” pomislilo na još jednu opštu bolnicu u Podgorici, onda prije toga moramo da se upoznamo sa nekoliko činjenica.
– Po svim medicinskim standardima, opšta bolnica se stavlja u funkciju na prostoru koji nastanjuje oko 300.000 stanovnika. Opšta (akutna) bolnica u svom sastavu ima urgentni centar i osnovna odjeljenja koja mogu zbrinuti najveći dijapazon akutnih i hroničnih oboljenja i stanja iz tzv. sekundarne zdravstvene zaštite. Što se, pak, Podgorice tiče, Klinički centar Crne Gore (KCCG) je najveća zdravstvena ustanova koja pokriva sekundarni vid zdravstvene zaštite za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, a tercijarnu medicinsku uslugu pruža za čitavu teritoriju Crne Gore – rekao je Dobričanin.
Istakao je da KCCG pokriva oko 240.000 zdravstvenih osiguranika, a da je prosječna iskorišćenost kapaciteta Kliničkog centra oko 76 odsto, po čemu se svrstava u grupu značajno opterećenih medicinskih ustanova.
– Kada se tome doda i činjenica da su Hirurška klinika, Neurohirurška klinika, Centar za intenzivnu terapiju, anesteziju i terapiju bola, Klinika za bolesti srca, Interna klinika, Klinika za ginekologiju i akušerstvo i Klinika za neurologiju opterećene sa 85 do 95 odsto, onda se slobodno može donijeti zaključak da su kapaciteti Kliničkog centra mali i da nijesu pratili demografski skok Podgorice. Ipak, to ne znači da nam je potrebna nova – nazovimo je i mi „gradska bolnica” – jer bi to značilo novi, u crnogorskom zdravstvenom sistemu 32. menadžment sa pratećim administrativnim službama: pravnom, ekonomskom, nabavnom, tehničkom, još jednom službom za pranje medicinskog veša, kuhinjom, telefonskom centralom, kisikanom i još mnoštvom različitih pomoćnih nemedicinskih odjeljenja i službi – ukazuje Dobričanin.
Ističe da ako tome pridodamo i direktora, njegove savjetnike, sekretarice i glavne sestre kao i službena medicinska vozila za prevoz bolesnika, ova administracija bi građane Podgorice godišnje koštala još dodatnih nekoliko miliona eura.
– Ukoliko bi se u nekom magnovenju, neka vlast i usudila da izgradi jednu takvu medicinsku instituciju kao što je „gradska bolnica” nameće se par logičnih pitanja – ko bi u njoj radio, koji su to doktori i gdje bi ih našli? Evropski standard broja doktora na 1.000 stanovnika je 3,4. U Crnoj Gori je taj odnos 2,3. Dostići odnos od 3,4 doktora na 1.000 stanovnika je za Crnu Goru teško ostvariv ako ne i nemoguć. Odliv kadrova je izražen, kako u zemlje EU, tako i u zemlje neposrednog okruženja prvenstveno Srbiju. Po svim standardima, samo Kliničkom centru Crne Gore nedostaje oko 300 specijalista. Ako imamo tu činjenicu u vidu, gdje ćemo onda regrutovati doktore za neku novu bolnicu, makar ona bila i „prigradska”. Očigledno je da su neki politički subjekti jaki na riječima, ali su im zdravstveni savjetnici „tanki” u teoretskom i praktičnom znanju zdravstvenog menadžmenta – kaže Dobričanin.
U Ujedinjenoj Crnoj Gori smatraju da je povećanje kapaciteta bolničkih kreveta u Podgorici neophodno, ali se do toga mora doći na dva načina – prvi je povećanjem iskorišćenosti kapaciteta opštih bolnica u Crnoj Gori jer je on u prosjeku na nivou od 65,41 odsto (podatak iz 2016. godine), a drugi je neposrednim povećanjem smještajnih kapaciteta samog Kliničkog centra.
M.V.
Nedostaje još 550 kreveta
Kako je rekao Dobričanin, potpuno se laički tumače termini sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, pa se prosječan građanin može naći u zabludi i pogrešno protumačiti nivo usluge koji mu je u tom trenutku potreban.
– Sekundarna zdravstvena zaštita je pružanje zdravstvene usluge na nivou opštih bolnica koje se danas nazivaju akutnim bolnicama. To je, poslije zdravstvene usluge na primarnom nivou najčešći vid zdravstvene potrebe stanovništva. To što se neka usluga pruža na sekundarnom nivou ne znači da je ona „prostija” ili „lakša” i da bi se „bolja” usluga pružila na tercijarnom nivou. To samo znači da postojeće oboljenje ne zahtijeva angažovanje kapaciteta tercijarnog nivoa zdravstvenih usluga. Oboljenja i stanja koja se liječe na tercijarnom nivou nijesu česta. Ona spadaju u najkomplikovanije i najspecifičnije zdravstvene usluge. Ukupan udio zdravstvenih usluga na tercijarnom nivou u Kliničkom centru Crne Gore se kreće od 10 do 15 odsto što je, s obzirom na to da se u KCCG najvećim dijelom pružaju usluge na sekundarnom nivou potpuno očekivano – pojašnjava Dobričanin.
Kako kaže, sa ukupno 770 bolesničkih postelja Kliničkom centru Crne Gore akutno nedostaje još oko 550 bolničkih kreveta.
– To se ne može izgraditi kroz jedan projekat jer tu spadaju i klinike kao što su Infektivna klinika i Klinika za psihijatriju koje imaju specifične medicinsko – arhitektonske standarde koji se moraju ispoštovati. Takođe, na prvom mjestu se moraju odrediti prioriteti jer je cijena izgradnje ovog broja posteljnog fonda izuzetno visoka i ona sa opremom prevazilazi cifru od 200 miliona eura. Zbog toga se u Ujedinjenoj Crnoj Gori olako ne igramo zdravstvom, već ovom problemu prilazimo sistematično i racionalno – ocjenjuje Dobričanin.