Radomir Komatina, nastavnik djece koja su prije 16 godina stradala u Murinu od NATO bombi, poručuje u razgovoru za „Dan” da je kampanja crnogorske vlasti za ulazak Crne Gore u tu vojnu alijansu zločin prema žrtvama i narodu. On je upitao zar bi u NATO trebalo ući preko grobova nevine djece koja su stradala od projektila NATO-a.
Komatina, koji je inače nastavnik u OŠ „Petar Dedović“ u Murinu, ne zaboravlja svoje đake stradale u NATO agresiji 1999. godine. On u razgovoru za „Dan” kaže da često ima košmare zbog stravičnih scena koje je vidio kada su njegovi đaci poginuli. Od NATO bombi u Murinu 30. aprila 1999. godine stradali su četrnaestogodišnji Miroslav Knežević (1985), trinaestogodišnja Olivera Maksimović (1986) i desetogodišnja Julija Brudar (1989).
Komatina, čije je otac Manojlo takođe stradao od NATO bombi, živo se sjeća kako su se tog nesrećnog dana „bjelosvjetski krvožednici” obrušili na jedno mirno gornjepolimsko mjesto i njegove miroljubive žitelje.
Radomir je predavao Miroslavu i Oliveri, a Juliju je, kako se prisjeća, svakodnevno viđao u školskom dvorištu kako se sa svojim drugarima igra i raduje životu. Olivera i Julija su sa porodicama izbjegle sa Kosmeta, iz Obilića, bježeći od NATO agresora i njihovog rušilačkog pohoda na tu južnu srpsku pokrajinu, da spas nađu s druge strane Čakora, gdje nije bilo vojnih ciljeva, ali su baš tu našle smrt zajedno sa svojim drugarom Miroslavom.
–Umjesto ratne obaveze, kako u takvoj situaciji nalaže ustavni poredak svake zemlje, kod nas je uvedena radna obaveza. Tako su nas priveli pred oltar smrti, da ginemo na gomile, umjesto da časno branimo svoju otadžbinu. Da apsurd bude veći, nečasno rukovodstvo naše države garantovalo nam je da nećemo biti bombardovani, a bombe su počele da siju smrt upravo u Crnoj Gori. Ja sam toga dana, po nalogu direktora škole Šćepana Đerkovića, morao poći u Plav po plate. Poslije 15 časova, zajedno sa bratom Ljubom, tetkom i Branom Otaševićem, krenuo sam prema Murinu. Kad smo bili kod pumpe u Plavu, čuli smo stravične eksplozije iz pravca Murina. Na prilazu Murinu vidjeli smo ruševine na sve strane. Kad smo prilazili centru, vidjeli smo da neki čovjek leži na ulici. Rekao sam bratu da zaustavi auto, da vidimo ko je i je li živ. Kad smo mu prišli, vidjeli smo da je to naš otac Manojlo. Ubacili smo ga u auto i krenuli prema bolnici u Beranama – prisjeća se tog stravičnog dana Komatina.
On kaže da će jezive slike ubijene djece i njihovih tijela unakaženih NATO bombama pamtiti dovijeka.
–Taj prizor me prati i danas i nikad se toga neću osloboditi. Gledam svoje đake unakažene. Osjećam da vape „pomozi, nastavniče”, a ja im pomoći ne mogu. U snu mi se često jave, vidim ih, ne mogu da zaspim. To su bili izvrsni učenici, a kao djeca – pravi anđeli. Miroslav je bio i nametljiv, dobar sportista, miljenik u školi i u kraju.I nastradale djevojčice su bile predivne. One su i ranijih godina povremeno boravile u Murinu kod djeda i babe, tako da su poznavale ovu sredinu, a i ona njih.
Njihove ubice tvrde da su gađale most da prekinu prolaz tenkova prema Kosmetu, što je laž. Pet kilometara prije tog mosta i poslije njega isto toliko postoje mostovi, a i korito Lima je na puno mjesta prohodno i za traktore, a kamoli za vojnu tehniku. Njih troje i ostalih koje su usmrtile bombe svirepog agresora više nema, a vlast kaže da Crna Gora nije bila u ratu, da se nije ginulo i stradalo, a i sami dobro znaju da ne govore istinu, što je ravno zločinu koji je počinio NATO, ako ne i gore. Na sahranu stradalih došao je predsjednik države Filip Vujanović i vidio srušeno Murino i šest sanduka, a ni on nikako da prevali istinu preko usta. Sramota – ogorčen je Radomir Komatina.
On ističe da mu je nakon jezivih prizora koje je kobnog dana vidio u Murinu više nego degutantna kampanja vlasti za ulazak Crne Gore u NATO.
–Kako na to gledam? Kao na zlo, što bi rekao Mirko, otac ubijenog Miroslava! Mi smo narod poznat po praštanju, ali to je nešto što se ne može oprostiti ni po koju cijenu. Kako oprostiti? Nijesmo bili u ratu, a izginuli smo! To je krajnji cinizam i izdaja kakva nikad nigdje nije zapamćena i kakvu zdrav ljudski razum ne može ni pojmiti. Kažu da je to bio udar na jugoslovensko rukovodstvo. Kažu i da oni na zemlji sa neba vide i šibicu i mogu da je pogode, a to rukovodstvo ne nađoše. Što srušiše cijelu SRJ zbog jednog čovjeka? Zato što nije tačno to što pričaju! Učinili su ono što su planirali i htjeli. I zato nas žrtve upozoravaju i opominju – ne sa našim ubicama i krvnicima! Zar preko naših nevinih žrtava u tu zloglasnu organizaciju!? Mi vam nećemo oprostiti i naše rane vječno vas boljele ako tamo odete.
A ja pitam i ovo: kad je to milosrdnik i mirotvorac, idu li u te mirovne misije sinovi naših rukovodilaca Mila, Ranka ili ministarke vojne Milice? Ne, oni, stvaraju biznis na muci i parama ovog nesrećnog naroda i studiraju na stranim koledžima – ukazao je Komatina.N.VUJAČIĆ


Režim saučesnik u zločinu

Radomir Komatina dodaje da je suvišno pričati i ponavljati šta se sve dešavalo do sada i kako se država odnosi prema svojim građanima.
–Dobro je sve dok nas ne okrive za taj brutalni zločin u Murinu. A hoće, jer već traže povraćaj odšteta koje je sud dosudio porodicama stradalih. Vlast je dala nalog sudu da pobije presude i traži novac nazad. A šta je normalnije nego ubici i saučesniku, što je u ovom slučaju crnogorska vlast, suditi i presuditi, pa ako je kriv, onda i da plati. A jeste, jer gdje je bio znak za uzbunu, što je zakonska obaveza vlasti. Cijela priča ima i jedan specifičan kontekst. Naime, svojevremeno je 90 odsto žitelja Murina bilo srpske nacionalnosti i uglavnom su bili protiv vlasti, koja je, nažalost, i dalje aktuelna. Ucjenama su primorali narod da promijeni naciju, pa sad imamo Crnogorce po ugovoru. Isto tako je bilo sa Danilovgradom i Herceg Novim, koji su bombardovani od strane NATO-a. Čudne li slučajnosti! Što nijesu gađali i neko drugo mjesto? Oni srušiše Murino i hotel „Sjekiricu”, a za desetak dana dođe tadašnji predsjednik opštine Plav Orhan Šahmanović sa mašinama i dokrajči hotel do temelja, samo da ne bi u svijet otišla ta slika. On je tada rekao da će za mjesec dana na istom mjestu biti sagrađen moderni hotel. Naravno, i to obećanje su ispunili kao i sva druga, pa od svega toga nikad nije bilo ništa – kazao je Komatina.