Djeca sa invaliditetom u Crnoj Gori nemaju nikakvu zaštitu ni sigurnost, a zbog nedostatka volje kod vlasti da im se dodijeli lična invalidnina, upitna je budućnost mnogih od njih, kazala je u razgovoru za „Dan“ Tatjana Mujović, majka jedanaestogodišnjeg Jovana koji ima trajno oštećenje sluha.
Njemu je u sedmoj godini ugrađen kohlearni implant, bez kojeg njegov sluh nije kao kod njegovih vršnjaka. Tatjana kaže da u Crnoj Gori žive 33 osobe kojima je ugrađen taj implant, ističući da se radi o vrlo ranjivoj populaciji kojoj niko ne pridaje važnost.
Ona objašnjava da je Jovanu problem sa sluhom dijagnostikovan kada je imao pet godina, a dvije godine kasnije je operisan. Već tri godine njegovu svakodnevicu čini implant koji mu omogućava da čuje artikulisane zvuke iz svoje okoline.
Mujovićeva, koja je govorila u ime roditelja djece sa ugrađenim kohlearnim implantom, ističe da nemaju nikakvu pomoć od države osim tuđe njege i pomoći od 63 eura i dječjeg dodatka od 25 eura.
–Mnogi od njih imaju i druge zdravstvene probleme, poput nepravilnog rada bubrega, problem sa rastom i slično. Jedna majka iz Plava je odbijena za tuđu njegu i pomoć iako njeno dijete ima dvostruki zdravstveni problem. Takav je slučaj i sa jednom djevojkom iz Berana – kaže Mujovićeva, koja naglašava da lica sa ovakvim problemom imaju pravo na tuđu njegu.
Ona ukazuje da su roditelji te djece izloženi velikim troškovima zbog održavanja implanta jer samo baterije za njega koštaju oko 60 eura. Mujovićeva kaže da je grupa roditelja bila kod ministarke rada i socijalnog staranja Zorice Kovačević i da im je ona dala jednokratnu socijalnu pomoć za baterije od 100 eura, koje inače kupuju sami. Ipak, jednokratnu pomoć tada nijesu dobili svi roditelji.
–Sami kupujemo djelove za aparat, koji su veoma skupi. Sam aparat košta 10.000 eura. Fond zdravstva nam je obećao da će nam obezbijediti rezervne procesore. Od njih smo tražili da nam obezbijede baterije i spoljne jedinice. Unutrašnja jedinica ovog implanta spada u medicinska pomagala. Na milimetar od mozga su mu elektrode – pojašnjava Mujovićeva.
Ona kaže da su problem sa Jovanovim sluhom primjetili kada je počeo da mu slabi govor.
–Tada smo ga odveli kod doktora, koji nam je kazao: „Vaše dijete ne čuje. Ništa strašno.” Potom smo otišli na Cetinje, pa u Beograd, sve o našem trošku. Resursni centar iz Kotora, kojem smo veoma zahvalni, dao je predlog da se Jovanu ugradi implant, što je učinjeno kada je imao sedam godina. On ima obostrano oštećenje sluha. Bez aparata čuje, ali ne razumije, zvuci mu nijesu artikulisani – objašnjava Mujovićeva.
Prema njenim riječima, gluva i nagluva djeca nijesu uopšte zaštićena, a nadležni se prema njihovom problemu odnose diskriminatorski.
Mujovićeva kaže da roditelji djece koja imaju taj problem od države godišnje dobiju oko sto eura, koliko otprilike iznose njihovi troškovi na mjesečnom nivou. Ministarka rada Zorica Kovačevićeva obećala im je da će im pomagati dok se ne riješi problem sa Fondom zdravstva. Roditeljima je pomoć obećana i od Fonda zdravstva, od kojeg su tražili baterije i spoljne jedinice.
–Imamo obećanje da će da riješe naše probleme. Vidjećemo šta će biti do 1. juna – kaže Mujovićeva.
Ona dodaje da su roditelji tražili od predstavnika vlasti da djeca dobiju ličnu invalidninu, ali im je saopšteno da bi to u ovom trenutku bilo problematično jer je izborna godina. Kako ističe, život njihove porodice, pa i samog Jovana, dovoljno je težak i bez finansijskih poteškoća.
–Sama činjenica da dijete ima problem već nam je dovoljno otežala život. Tu su i finansijske poteškoće, činjenica da će on sjutra teško doći do zaposlenja, ali i činjenica da nemamo nikakvu pomoć države. Iako završi školu, teško će naći posao. Njima ništa nije obezbijeđeno. Mislim da bi ovakvoj djeci trebalo dati ličnu invalidninu. To bi im bila neka sigurnost za njihovu dalju budućnost – smatra Mujovićeva.
Ona kaže da njihova porodica ima makar neku sigurnost jer imaju svoju kuću, ističući da veliki broj ljudi u čije ime govori čine samohrani roditelji, oni koji nemaju krov nad glavom i nezaposleni.
–Mi makar imamo kuću, neki roditelji nemaju ni to. Ima mnogo samohranih roditelja, koji su u mnogo težem položaju od nas. U našoj porodici radi samo suprug, a pored Jovana imamo još četvoro djece – kaže Mujovićeva.
Ona je dodala da se Jovanov zdravstveni problem naizgled ne čini krupnim, iako u suštini jeste.
–Svakog dana moram da ga odvedem do škole, da ga sačekam. Svaki dan strahujem da ga neko od djece ne gurne, udari. Jovan ide u redovnu školu, po inkluziji. Djeca sa ovim problemom malo kasne za svojim vršnjacima. Sada je četvrti razred. Imao je divnu učiteljicu. Pitanje je šta će biti kada pođe u peti razred. Čovjek nikada ne može biti smiren – zaključila je Mujovićeva.A.O.
Zakon na štetu djece
Naša sagovornica smatra da je zakon koji predviđa naknade za majke sa troje i više djece donesen na štetu djece. Mujovićeva kaže da su sredstva koja se daju u tu namjenu mogla biti usmjerena na poboljšanje položaja djece. Ona ističe da nema uslov za naknadu iako ima petoro djece, od kojih je jedno sa invaliditetom.