Međunarodni dan siromašnih, 9. avgust, u Crnoj Gori u teškoj materijalnoj situaciji dočekuje oko 200.000 građana, odnosno svaki treći stanovnik. U državi ima oko 48.000 nezaposlenih, 30.000 korisnika socijalnih davanja, oko 100.000 građana ima primanja manja od prosječnih, dok oko 8.000 penzionera prima mjesečno svega 120 eura. Procjena UNICEF-a je da kod nas najmanje 15.000 djece živi u siromaštvu.
Portal „HowAfrica” objavio je listu 10 najsiromašnijih zemalja Evrope, odnosno država koje su gore i od afričkog prosjeka. Na tom spisku se našla i Crna Gora i to na petom mjestu.
Takođe, Crna Gora je na 69. mjestu Indeksa održivog razvoja (SDG) koji je objavila Mreža održivih razvojnih rješenja i „Bertelsman Stiftung”. Prema njihovim ocjenama, životni standard u našoj državi jedan je od najgorih u Evropi. Jedina evropska država koja ima gori rezultat od Crne Gore je Bosna i Hercegovina, koja je na 84. poziciji.
Međunarodni monetarni fond (MMF), koji je predlagao mjere fiskalne konsolidacije našoj državi, ranije je utvrdio da je Crna Gora pored Albanije država u kojoj je siromaštvo najviše povećano u procesu tranzicije.
O siromaštvu u Crnoj Gori najbolje su pozvane da govore upravo porodice koje žive u stanju socijalne potrebe. Jedna od takvih je porodica Martinović iz Nikšića gdje pet članova ima jedini prihod od 60 eura. U stanu od tridesetak kvadrata Vukota živi sa suprugom, dva maloljetna sina i ocem koji ima 85 godina. Krov nad glavom Martinovići su dobili od Opštine u septembru prošle godine, a do tada su bili podstanari. Iako relativno mladi, Vukota i njegova supruga Božana nijesu dobili priliku za posao, što je i uzrok njihovog izuzetno teškog socijalnog statusa.
– Zbog parčeta zemlje koje je supruga naslijedila od pokojne majke, a koje je i neobradivo, materijalno obezbijeđenje porodice nam je obustavljeno. Tih 145 eura nam je značilo mnogo, a sada živimo od penzije moga oca koja je oko 60 eura jer se preko Udruženja penzionera zaduži za hranu – priča za „Dan” Martinović.
Dodaje da je njegov otac prije tri godine imao srčanih tegoba i da su mu neophodni ljekovi, a većinu mora kupiti.
– Tako, zapravo, skoro sve potrošimo, a preživljavamo jer nam pomaže nikšićki Crveni krst i povremeno Centar za socijalni rad. Dok sam mogao da radim, posla za mene nije bilo, a sada sam i ja obolio, imam problema sa kičmom – naveo je Martinović.
Božana Martinović ističe da se u cijeloj nevolji trude da se snađu za hranu da ne budu gladni.
– Moramo dječake spremiti za školu, da budu uredni, imaju pribor i knjige, a i to sve teže obezbjeđujemo. Pomažu nam i komšije i prijatelji, ali su danas u ovom vremenu svi u nekoj nevolji – kazala je Martinovićeva.
Novčane uplate je moguće uplatiti na žiro račun koji je na Božanino ime otvoren kod Prve banke Crne Gore, a broj je 535-0100100599443-66.
U siromaštvu živi i Zineta Kujević samohrana majka četiri maloljetne kćerke. Ona je sebe i djecu godinama izdržavala uz pomoć njene rodbine, rođaka i humanih ljudi, sve dok nije dobila nadoknadu za majke sa troje ili više djece, bez koje je sada ostala. Ovaj novac je bio njena prilika da počnu samostalno da žive, ne opterećujući druge.
– Teško je kada se jedna samohrana majka bori za svoj dom, svoju djecu i sama brine o njihovoj budućnosti. Od te naknade barem smo mogli imati nešto skromno za hranu, sada opet zavisimo od milosti – navela je Zineta.
Pomoć u novcu može se uplatiti na žiro račun majke Zinete Kujević u CKB na broj 510-250497527702537.
Apsolutna linija siromaštva u Crnoj Gori iznosi 186 eura, tako je još 2013. izračunao državni Zavod za statistiku Monstat, a po njihovoj procjeni oko devet odsto stanovništva ima toliko novaca mjesečno na raspolaganju da preživi. Iako istraživanja pokazuju da se taj negativan trend nastavlja i raste, Monstat od 2013. ne objavljuje podatke o liniji siromaštva.
Izvršna direktorica Banke hrane Marina Medojević kaže da zvanično u Crnoj Gori imamo oko 170.000 zaposlenih, što je diskutabilan podatak jer se stalnim zapošljavanjem i otpuštanjem simulira veća zaposlenost, a oko 50 posto zaposlenih ima platu od oko 250 eura i manje. Ona ističe da je naš sistem socijalne zaštite diskutabilan i neefikasan.
– Da li će povećanje socijale od 20 odsto što u brojkama znači 12 eura do maksimalnih 26 eura moći da kompenzira sve probleme sa kojima se socijalno ugroženi u Crnoj Gori suočavaju? Iznosi socijalnih primanja ne mogu osigurati ni minimum životnih potreba. Naš sistem socijalne zaštite počiva na pretpostavci da ne smiješ imati ništa da bi dobio skoro ništa. Socijala bi trebalo da bude krunski dokaz humanosti društva, svjesnog da mora da sačuva one koji su bez sopstvene odgovornosti ostali bez posla ili ga ne mogu pronaći – ističe Medojević.
Kod nas, kako kaže, socijalna pomoć može da posluži kao džeparac, a ne kao prihod koji je iole dovoljan da se neko hrani, oblači i plaća račune.M.S.
Neophodna jaka ekonomija
Medojevićeva ističe da je najbolja socijalna politika jaka ekonomija, zapošljavanje ljudi i to je ono što trajno rešava problem.
– Nadoknada troškova stanovanja najugroženijima jedan je od načina da im se pomogne. Otpis dugova kod banaka je nešto što je prepoznato kao način da se pomogne najugroženijima da se osnaže i prevaziđu teškoće. Kvote besplatnih kilovata električne energije neophodna je opcija pomoći. Pomoć u nabavci knjiga i školskog pribora za sve školarce iz socijalno ugroženih porodica neminovnost je. Besplatan prevoz i užina za djecu iz ugroženih porodica je minimim koje kao društvo moramo učiniti za njih – navodi ona.