Novinaru „Dana“ Vladimiru Otaševiću prekršena su prava zagarantovana Ustavom, Zakonom o medijima, Zakonikom o krivičnom postupku i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, upozorili su iz Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG). Oni su juče podnijeli pritužbu Savjetu za građansku kontrolu rada policije zbog postupanja policije prema Otaševiću.
– Njemu su, naime, službenci Centra bezbjednosti Podgorica 14. septembra oduzeli mobilni telefon, sa koga je nekoliko dana ranije zvao brata premijera Crne Gore. List „Dan“ objavio je 12. septembra ove godine tekst pod naslovom „Nemojte se pitati što je neko nekog ubio, j... vam majku“, u kome prenosi da je Otaševiću 11. septembra prijetio brat premijera Duška Markovića. U okviru izviđaja tog događaja, pripadnici policije Centra bezbjednosti Podgorica su po naredbi osnovnog državnog tužioca Slavenka Smolovića privremeno oduzeli telefon i SIM karticu novinaru. To je obrazloženo potrebom „da bi se utvrdila tačnost teksta objavljenog u medijima, njegovog navodnog razgovora sa jednim od braće Marković“ – pojasnila je generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Mila Radulović.
Ona je Savjetu skrenula pažnju na kršenje prava novinara, ne sporeći, kako je istakla, obavezu policije i tužilaštva da istraže događaj i prijetnje.
– Zakonikom o krivičnom postupku propisano je da se kao svjedok u krivičnom postupku ne može saslušati „lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski ispovjednik, advokat, zdravstveni radnik i drugi zaposleni u zdravstvu, novinar, kao i druga lica), osim ako je oslobođeno te dužnosti posebnim propisom ili izjavom lica u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne“. Zbog čega bi onda bilo dozvoljeno da se tom licu, odnosno novinaru, oduzme sredstvo za rad? Takođe, Zakon o medijima propisuje da „novinar i druga lica koja se, u toku prikupljanja, uredničke obrade ili objavljivanja programskog sadržaja, upoznaju sa informacijama koje bi mogle da ukažu na identitet izvora, nijesu dužni zakonodavnoj, sudskoj ili izvršnoj vlasti ili bilo kom drugom fizičkom ili pravnom licu otkriti izvor informacije koji želi ostati nepoznat“ – istakla je Radulović u pritužbi Savjetu.
Upozorila je da je policija u ovom slučaju u prilici da ima uvid u izvore i sadržaj komunikacije novinara, te da posledice mogu biti dalekosežne.
– Od ustanovljenja prakse da svako od nas u medijima može biti u takvoj situaciji kada naši izvori mogu biti otkriveni, pa do toga da te osobe mogu ostati bez posla ili biti šikanirane zbog sumnje u curenje informacija. Prema tome, prekršeno je sveto novinarsko pravilo – povjerljivost novinarskih izvora – naglasila je Radulović.
Ona je kazala da je u Zakonu o medijima navedeno da Crna Gora garantuje pravo na slobodno osnivanje i nesmetan rad medija zasnovan na slobodi izražavanja mišljenja, slobodi istraživanja, prikupljanja, širenja, objavljivanja i primanja informacija, slobodnom pristupu svim izvorima informacija, zaštiti čovjekove ličnosti i dostojanstva i slobodnom protoku informacija.
– Ovo pravo, zasnivano na Ustavu, upravo je prekršila policija dovodeći u pitanje pristup novinarskim izvorima i slobodan protok informacija, kao posledicu toga. Smatramo i da je policija u prisustvu našeg kolege i advokata, koga je trebalo da ima po službenoj dužnosti kao pravno neuka stranka, trebalo da izuzme snimak razgovora koji je predmet izviđaja. Ne postoji vjera u dobro postupanje policije, koja je zloupotrijebila kolegu i njegova prava i obaveze prema javnosti. Takođe, smatramo da je kolegi povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, garantovano članom 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. A.O.
Zaštita novinarskih izvora kamen temeljac slobode medija
Radulović je podsjetila na presudu Evropskog suda za ljudska prava, u slučaju „Ressiot i drugi protiv Francuske“, gdje je utvrdio da je „zaštita novinarskih izvora jedan od kamena temeljaca slobode medija“ i da bi se „bez takve zaštite izvori mogli plašiti da pomažu medijima u informisanju”.
– Sud je takođe utvrdio i da pravo novinara da sakriju izvore nije puka privilegija, već sastavni dio prava na informisanje. Zbog svega gore navedenog, smatramo da se radi o pritisku na rad novinara, zloupotrebi njegovih prava i stvaranja prakse da policija ima pravo da se miješa u novinarski posao, kompromituje izvore i direktno ugrožava slobodu medija.